UNPA zona Jug

UNPA ZONA JUG

Odlukom o embargu na uvoz oružja u rujnu 1991. godine Ujedinjeni narodi aktivnije se uključuju u razrješavanje krize na području bivše Jugoslavije. Početkom listopada 1991. godine generalni tajnik UN-a Javier Perez Cuellar imenuje Cyrusa Vancea za svog posebnog izaslanika u bivšoj Jugoslaviji. Pod njegovim pokroviteljstvom u Ženevi je 23. studenoga 1991. održan sastanak na kome su hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, predsjednik Srbije Slobodan Milošević, jugoslavenski ministar obrane Veljko Kadijević i predsjedavajući Konferencije o bivšoj Jugoslaviji lord Peter Carrington dogovorili trenutačnu obustavu ratnih operacija. Na sastanku su u sklopu tzv. Vanceovog mirovnog plana najavljene operacije UN-a u bivšoj Jugoslaviji u svrhu održavanja primirja i postizanja trajnog rješenja političkim sredstvima.

Početkom siječnja 1992. godine u Sarajevu je potpisan sporazum o bezuvjetnom prekidu neprijateljstava, a u veljači Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda donosi Rezoluciju 743 kojom je odlučeno da se u Hrvatsku upute postrojbe UN-a na dvanaest mjeseci s ciljem održavanja primirja i stvaranja uvjeta za obnovu političkog dijaloga. Međunarodne mirovne snage - UNPROFOR - podijeljene su u tri operativne formacije: vojnu formaciju koja se sastojala od 12 pješadijskih bataljuna (10.400 ljudi), stožera i logističke potpore (2840 ljudi) i vojnih promatrača (100 ljudi), policijsku formaciju (UNCIVPOL) od 530 osoba i civilnu formaciju zaduženu za političke, pravne, informativne i administrativne poslove.

Prema odredbama mirovnog plana UNPROFOR je u Hrvatskoj raspoređen u četri UNPA zone na teritoriju sa većom koncentracijom srpske populacije, odnosno na područja srpske agresije. Područje sjeverne Dalmacije i Like organizirano je kao Sektor Jug, Banija i Kordun u Sektor Sjever, zapadna Slavonija u Sektor Zapad, a istočna Slavonija u Sektor Istok.

UNPA zona Jug obuhvatila je šest općina s područja sjeverene Dalmacije i istočne Like, teritorijalne površine od oko 5000 km2: Knin, Obrovac, Benkovac, Gračac, Donji Lapac i Titovu Korenicu. Zapovjedništvo UNPROFOR-a bilo je raspoređeno u Gračacu, Benkovcu i Titovoj Korenici; zapovjednik Sektora Jug bio je francuski brigadni general Bernard Banot. Uz Francuze, međunarodne snage su činili vojnici iz Kenije i Češke.

Prema popisu pučanstva iz 1991. godine na tom prostoru živjelo je 117.770 stanovnika (24.937 ili 21,2 posto Hrvata, 89.256 ili 75,8 posto Srba i 3577 ili 3 posto pripadnika drugih nacionalnosti). Prije agresije od 242 naselja u 48 je živjelo većinsko hrvatsko stanovništvo.

Nakon političkih pritisaka od strane pobunjenih Srba u Hrvatskoj i političkog rukovodstva Srbije, UNPA Sektor Jug proširen je tzv. "ružičastim" ili "pink-zonama" (prostor između zatečene linije bojišnice i UNPA). U pink-zone Sektora Jug ulaze:

- istočni dijelovi općine Gospić (naselja Široka Kula, Vrebac, Mogorić, Medak, Raduč, Drenovac, Divoselo, Čitluk, Ribnik...)

- zadarsko zaleđe između Zadra i Novigradskog mora (naselja Pridraga i Islam Latinski), te Zemunik Donji, Škabrnje i druga mjesta

- dio šibenskog zaleđa (Zazvić, Bribir, Međari, Cicvare, Piraratovci, Krković, Ždrapanj, Vačani, Bratiškovići, Sonković, Rupe, Plastovo, Velika Glava, Ićevo, Gorice, Lađevci i Gračac)

- u drniškoj općini Puljane, Ljubotić, Bobodol, Čitluk, Suknovci, Mratovo, Oklaj, Lukar, Razvode, Velušić, Tepljuh, Trbounje, Siverić, Drniš, Kadina Glavica, Biočić, Miočić, Pračić, Kanjane, Štikovo, Matas, Bogatić, Lišnjak, Badanj i Karalić

- u sinjskoj općini naselja Vrlika, Maovice, Otišić, Vinalić, Garjak, Podosoje, Maljkovo, Ježević, Koljane, Laktac i Kosore.

Manadat UNPROFOR-a dopunjavan je u više navrata novim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a, no u cjelini gledajući, međunarodne snage nisu uspjele provesti najvažnije zadatake svoje misije: razoružavanje i demilitarizaciju okupiranih područja, uspostavu prometa, te povratak prognanika i izbjeglica. Bez obzira na nazočnost UNPROFOR-a nastavilo se s protjerivanjem preostalog dijela nesrpskog pučanstva. Nizali su se mnogobrojni incidenti, među kojima valja izdvojiti miniranje Peručke brane što je moglo imati katastrofalne posljedice za područje cijele Cetinske krajine.

Neučinkovitost UNPROFOR-a i neuspješni pregovori Vlade Republike Hrvatske i vlasti tzv. Republike srpske Krajine, rezultirali su akcijom hrvatske vojske u siječnju 1993. kojom je oslobođena vitalna prometnica kod Masleničkog ždrila. Ni nove političke inicijative tijekom 1993. godine nisu uspjele smiriti napetosti, poglavito zbog odbijanja srpskih paravlasti da izvrše odluke Vijeća sigurnosti i provede već dogovorene političke odluke. Artiljerijski napad pobunjenih Srba početkom rujna 1993. isprovocirao je odgovor Hrvatske vojske u "ružičastoj" zoni u tzv. Medačkom džepu. Nakon zauzimanja triju sela hrvatska vojska morala se povući sa zauzetog područja nakon pritisaka medijatora.

Nove političke inicijative međunarodne zajednice tijekom 1994. nisu urodile nikakvim bitnijim pomacima. Srpske paravlasti u tzv. Republici srpskoj Krajini ne samo što odbijaju bilo kakav razgovor o reintegraciji okupiranih područja već i proglašavaju otcjepljenje od Republike Hrvatske i povezivanje s područjima okupiranim od strane Srba u BIH i sa SR Jugoslavijom. U takvim okolnostima Hrvatski sabor u rujnu 1994. donosi Rezoluciju u kojoj se od međunarodne zajednice zahtijeva ispunjavanje obveza koje vode uspostavi punog suvereniteta Republike Hrvatske na njezinom cjelokupnom teritoriju. Donesena je odluka da se u protivnom odbije produžetak mandata UNPROFOR-a nakon isteka roka od 100 dana.

Nakon obećanja i jamstva međunarodne zajednice UNPROFOR-u je ipak produžen boravak, no prilike u UNPA zonama nisu se popravljale. Poslije serije incidenata u zapadnoj Slavoniji hrvatska vojska i policija oslobađaju to područje 1.svibnja 1995.

Dne 4. kolovoza 1995. otpočela je velika operacija hrvatske vojske pod nazivom "Oluja". Već naredni dan obznanjeno je da su hrvatske postrojbe ušle u Knin, a oslobođena su i okolna mjesta Vrlika, Kijevo, Drniš, Žitnić, Benkovac, Gračac, Lovinac i druga. Usprkos pozivu hrvatskih vlasti, srpski civili masovno su napustili Hrvatsku preko Srba i Dvora.

Oslobođenjem okupiranih područja sjeverne Dalmacije i istočne Like prestala je postojati UNPA zona Jug.