Odaberite knjigu!


cijena 150 Kn

 



Ovaj banner možete
postaviti na
svoju stranicu

 

 

Politika

6. kolovoza 2007.
Središnje misno slavlje u povodu Dana pobjede i domovinske zahvalnosti
Propovijed šibenskoga biskupa Ante Ivasa u Kninu, 5. kolovoza 2007.

Mora da su apostoli iz današnjeg Evanđelja bili Bogu iskreno zahvalni, što su, poslije oluje na moru u lađi sigurno prispjeli na drugu obalu, na koju ih je bio pozvao prijeći Rabi, Krist Isus, Spasitelj i Osloboditelj.
I mi smo se danas ovdje u Kninu, u znaku zajedništva s cijelim hrvatskim narodom okupili, da iskreno zahvalimo Bogu, što smo poslije jedne druge oluje kojom je morala proći naša lađa - domovina Hrvatska, prispjeli na ovu obalu pobjede, slobode i mira. Upravo na tu obalu i nas, kao i sve ljude i narode svijeta, poziva i dovodi isti, Rabi Krist Gospodin. On je istinski Spasitelj i Osloboditelj svijeta. On je svega sebe za to, u ljubavi založio, sve do križa i uskrsnuća. Ovdje se, dakle, na ovu svetu Euharistiju danas nismo okupili da se sobom i svojim djelima hvalimo, nego iznad svega zato, da Boga hvalimo za sva ona "silna djela što nam ih učini Gospodin!" Da mu zahvalimo i za sva ona djela koja nam je On učinio, po onima našima, koji su u sebi čuli i poslušali njegov zov da, zajedno s Njim ovu zemlju vole, grade i vode, pa su se i "olujom" svakoj oluji odupirali, i uz sve napore, žrtve i sebedarja, usmjeravali i vodili ovu našu hrvatsku lađu, da stigne na pravu stranu. Mi kršćanskom vjerom vjerujemo da je prava strana uvijek Božja obala. I da na nju treba, s Njime, upraviti provu, i veslati sve do kraja života i vijeka, do konačnog susreta na obali Kraljevstva nebeskog. To je Kristova vizija povijesti i "života u izobilju".
Mnogo se puta ova naša lađa našla u olujama, pa i danas, ovdje u Zvonimirovu gradu oživljuju stihovi Nazorove "Zvonimirove lađe":
"Snažno u nju udaraju vjetar, talas i oluje,
slomila se, prignula se: na pijesku je, al još tu je.
Na njojzi je sto tragova, udaraca i uvreda,
Na njojzi je sto znakova veljih slavlja i pobjeda.
Ovaj dan, u svima onima koji osjećaju bilo i biće svoga hrvatskoga naroda, zahvalno budi spomen na sva ona mora života i oluje ljute, kroz koje smo kao narod prolazili, tražeći sigurnost lađe, obale i luke. Ne možemo danas zanijekati ni zaboraviti da nas je Bog na početku naše povijesti u ovoj lijepoj našoj Domovini, koju nam je On darovao, u Kristu primio u njegovu lađu - Crkvu Katoličku. Ne možemo niti smijemo zaboraviti da smo Krista prihvatili svojim Učiteljem i Spasiteljem, Osloboditeljem i Kapetanom. I da smo snagom vjere odolijevali svim olujama. Jer On i kroz oluje vodi do dana i do slavlja pobjede. Zato i danas možemo zahvalno reći: "al još tu je!" i pjevati: "Kiše padaju, polja rađaju, djeca sanjaju, nije nas ostavio Bog!"
Zato danas, mi ovdje, u ovoj baraki "Velikog hrvatskog krsnog Saveza" u Kninu, na ovoj zahvalnoj svetoj Misi, Boga hvalimo, zajedno s vama koji ste s nama pomoću tehnike i djelatnika HTV-a. Ali i sa svima vama dragi naši pokojnici, graditelji, voditelji i branitelji ove lađe. Zahvaljujemo Bogu, najprije za dar Domovine. Za ovaj "komad zemlje svete", u kojoj su naši korijeni, koja nam je zemaljski dom. Za planine, (za ovu Dinaru s koje smo Nebu Božjemu najbliže). Za krsnu vodu naših rijeka i za more "gdje su naši djedovi davno sidro bacili". Nadasve, danas ovdje Bogu zahvaljujemo za sve one žene i muškarce, koji su ovu zemlju našu, njezina polja i more, krš i kamen, s ljubavlju obrađivali i čuvali. Za sve one koji su u njoj obitelji zasnivali, za naše majke i očeve koji su djecu rađali i podizali, mlade odgajali, starce poštivali. Za sve one koji su njezin duh, dušu i srce njegovali, njezinu kulturu, ime i ponos gradili i dograđivali. Za sve koji su je do suza, krvi i smrti voljeli, koji su se za nju Bogu i Gospi molili, u tuđini je sanjali. I za sve koji su je, do herojskog mučeništva branili. I onda kad je bila nijekana, komadana i udarana zulumima, i kad je krvarila na "križnim putovima", razapinjana revolucijama i ideologijama, raznih boja, sve do one najbolnije "u ime naroda i partije!" Zahvaljujemo danas posebno za one koji su na današnji "olujni dan", "dan ponosa i slave", prije 12 godina, ovdje na ponosnoj stini i tvrđavi kninskoj, hrvatski barjak slobode razvili. Za sve njezine branitelje, volitelje i molitelje. Za one koji su u grobovima. I za one u domaćim ili stranim zatvorima i sudištima, optuženima, poniženima i predanima (selektivnoj) svjetskoj "pravdi", koja je velikoj većini ovoga naroda neshvatljiva, čudna i nepravedna. (To i jest mučna i bolna sjena koja se nadvija nad današnjim danom).
Danas obnavljamo biblijsku vjeru da je zahvalnost jedna od temeljnih ljudskih vrlina, a nezahvalnost i zaborav "poguba ljudske naravi". I molimo Psalam (137): "Nek se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim! I nek mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen svoj smetnem ja ikada!" I slušamo kako nam Mojsije govori: "Pazi i dobro se čuvaj (narode moj) da ne zaboraviš događaje što si ih vidio svojim očima. I nek ti ne iščeznu iz srca..!"
Dok se danas zahvalno sjećamo Oluje i pobjede, mi se ipak pitamo: da li je Oluja prošla? I jesmo li mi zaista pobijedili, ako je istina da je Hrvatska u 6 godina ovoga stoljeća ostala bez 60.000 stanovnika i da će i nakon 2010. ti gubici biti još veći? Je li Oluja prošla, ako toliki razočarani i poniženi branitelji, ili sve veći broj mladih, zarobljenih drogom i alkoholom, sebi oduzimaju život. Na tisuće ljudi pogibaju na cestama, i u sve opasnijem kriminalu i razbojstvima? Je li ta gorka istina da je sve "više grobova nego kolijevki", prijeteća oluja koja nas vodi u tužnu povijest nestanka s ovih darovanih ljepota Božjih? Možemo li, bez straha da ćemo biti ignorirani, prozivani i izrugani, o tome govoriti i vikati? I smijemo li govoriti i o moralnoj ili etičkoj oluji, koja nemilosrdno ruši ljudska i Božja načela "o imati i o biti". Koja ruši mjerila, svjetionike i orijentire dobra i zla, istine i laži, pravde i nepravde, poštenja i lopovluka, vjere i nevjere? Živimo li u oluji neodgovorne slobode i "demokracije", koja obezvrjeđuje i ruši životne temelje: braka i obitelji, začeća, rađanja i odgoja? Živimo li u oluji koja sije neslogu, mržnju, razdor, sumnje i optužbe, sve do monstruozne optužbe, da je i ova država nastala na "zločinačkom poduhvatu"? I nisu li pred tom olujom svi, iako važni, veliki govori, mitinzi i obećanja o porastu ove i one proizvodnje, investicija i ulaganja, infrastrukture i resursa, napretka blagostanja, i standarda, nisu li svi govori i pregovori o ulascima u asocijacije i unije, često opasna preskakanja bitnih životnih duhovnih i duševnih pitanja, potreba i prioriteta ovoga naroda i države? Gdje je tu cjelovito živa osoba, čovjek koja nije samo tijelo, nego mu treba duh, duša i pamet i srce, da bude ljudski živ i sretan čovjek?! Pitamo se, o čemu, o kojim će to prioritetima govoriti, i što će nam to sve obećavati naši političari u predstojećim olujnim nadmetanjima za naše povjerenje i izbore?
Jesmo li u oluji kad, često uz pomoć javnih i tajnih službi i propagande "provaljuju u naš svijet neki novi ideolozi i komesari, tužitelji i suci, koji naše živote odvode u nepoznato, koji osiromašuju duh, kradu sjećanja, ignoriraju identitet, diktiraju povijest, napadaju savjest i pameti, truju i kradu srca, to jest dušu našeg naroda, naročito naše djece i mladih.
A to je, po našem najdubljem kršćanskom uvjerenju presudno pitanje: Ovoj zemlji, kao i cijeloj zemlji i svemiru, ovom čovjeku i narodu hrvatskom, treba cjelovito, zdravo i jako srce. Treba nam Božja Ljubav. Treba nam nadasve podržavati i snažiti srce, da tijelo ne ostane bez duše. Da ovaj svijet ne postane ubitačno bezdušan! To danas odgovorno, ovdje pred svima govorimo, i molimo ovdje na ovoj zahvalnoj svetoj Misi, što za nas znači, pred otvorenim Srcem Božjim. Euharistija je najveća Tajna - Otajstvo naše vjere i Otajstvo Crkve. "Ona nas, poručuje nam Papa, uvodi u Čin Isusove žrtve i to ne samo statički, nego dinamički, u samu dinamiku njegove ljubavi, kojom je On predao samoga sebe." i spasio čovjeka i svijet. Odatle se Božja ljubav izlijeva u naše ljudske ljubavi, sposobnosti i aktivnosti, da bi mogli živjeti "u izobilju", kako je volio govoriti Isus. Ljubav mora nadahnjivati sav život vjernika, klerika i laika, u svim položajima, zvanjima i mjestima. "Po tome neka vas svi prepoznaju da ste moji, koliko budete imali ljubavi jedni za druge", govorio je naš Učitelj. To je temeljno poslanje i zadaća Crkve na zemlji, i u ovom narodu i državi.
Mi danas zato ovdje Boga molimo, da On učvrsti naša srca u ljubavi svojoj. Da živimo i da sve ulažemo u ljubav, u svim njezinim dimenzijama. Da se ljubav ne svode na materijalni i tjelesni, politički ili bilo koji drugi sebični interes, ili na jeftinu trgovinu potrošnom robom. Da ljubav sazrijeva tako da obuhvati sve ljudske potencijale i čitava čovjeka. Da u našoj domovini, u našem narodu, u svima nama raste i sazrijeva prava kultura ljubavi i zahvalnosti.
Mi danas ovdje molimo, da svi u ovoj zemlji više pomažemo i podržavamo jedni druge da ljubimo Boga i čovjeka. Da volimo svoj narod, domovinu i svoju kulturu, da bismo mogli ljubiti i poštivati druge narode i kulture. Molimo da više podržavamo i pomažemo one koji žive ljubav i služe ljubavi: naše obitelji i roditelje, vrtiće, škole, odgojitelje i učitelje. Da pomažemo karitativne i socijalne ustanove, da se mogu s ljubavlju brinuti za siromašne i nemoćne, za sve brojnije osobe s posebnim potrebama, za bolesnike, napuštene, ovisnike i nesretnike. Danas molimo da se u ovoj našoj Hrvatskoj više ulaže u dragovoljstvo i solidarnost, i potiče velikodušnost darivanja i sponzorstva. Ali ne na račun nepravedno zakinutih zasluženih plaća. Ne korupcijom, vezama i mitom ili rasprodajom zemlje. Ne ispraznim riječima i propagandnim obećanjima, nego odgovornim zalaganjem, pravednije i dugoročnije raspoređenim investicijama. I molimo da to svatko može početi od sebe samoga, od svoga srca i savjesti, od svoje obitelji, od svoje ustanove i firme, bio vlasnik ili djelatnik. U svome gradu, selu i ulici, u svojoj Crkvi i župi, u Hrvatskom saboru, vladi, stranci i politici. Jer, mi smo ova država i narod. Pomozimo jedni drugima voljeti, da živimo u bogatstvu različitosti i drugosti. Da ne živimo u nemiru razjedinjenosti, u suprotstavljenosti, u krivotvorenim i zločestim podvalama, svađama i optužbama, u mržnji koja sve razara i ubija, jer razara temelje koje je Bog u čovjeka usadio stvarajući ga govoreći: "Načinimo čovjeka na sliku svoju!" A "Bog je Ljubav!"
Ničega ovaj svijet i ovaj narod i ova zemlja nije više potrebna od ljubavi, nepotrošive i nepokvarljive Božje i istinite, a ne lažne, bratske ljubavi. Za pravedno društvo, društvo mira i blagostanja, što je glavna zadaća politike, potrebna je Ljubav, uči nas katolički socijalni nauk. "Treba nam milosrdno srce, dobrostivo, strpljivo. Neka vam povrh svega bude ljubav, to je sveza savršenstva, i mir će Kristov upravljati srcima vašim, " poručuje nam danas sv. Pavao.
Dok ovako zahvalno slavimo i molimo, kao da opet čujemo jeku one molitve što ju je u Katedrali, pred jednom "Malom Gospom Marijom", izrekao veliki A. G. Matoš: "Majko, (audiant reges - neka čuju vladari): dok je srca, bit će i Croatiae". I nemojte opet reći da je to bijeg u naivni i glupi romantizam, ili čak opaki nacionalizam. To je nasušna molitva: jer je čovjek, jer je narod živ, tako i toliko dugo, ne "dok mu hrašće bura vije, nego dok mu živo srce bije". Amen.IKA

Vijesti | Audio | Dom i svijet | Turizam | HIC TV | Oglasnik | Knjige | Hrvati izvan domovine | Linkovi | Marketing | O nama

Copyright 1999 - 2001 Croatian Information Centre. All rights reserved.
Included in this bulletn: Reproduction or copying of images is prohibited.
Croatian Information Centre - Service Agreements
Contact Croatian Information Centre