Odaberite knjigu!


cijena 150 Kn

 



Ovaj banner možete
postaviti na
svoju stranicu

 

 

 

Fokus, 31. listopada 2007.
ZAŠTO JE SRUŠEN SPOMENIK CHE GUEVARE
Anđelko Kačunko
Pred nekoliko dana, 18 listopada 2007., srušena je u visokim Andama Venezuele bista (od 2,40 m. visine), poznatog ikone svjetske revolucijonarne i kavanske lijevice, Ernesta ''Che'' Guevare. Zaplakale su pariške tineiđerice isto kao i talijanski filozofi kad se pročula vijest. A zapravo, što je radila ta bista na vrhu El Aguila, negdje na 4.000 metara nadmorske visine? Režim revolucionarnoga pukovnika Huga Cháveza dao je isklesati to zaista umjetničko i monumentalo djelo, tu bistu, koja je pred tri tjedna otkrivena u konmemorirajuči 40. godišnjicu Guevarine smrti a na spomen činjenici što je Guevara tamo blizu tijekom svojih putovanja na motorkotaču, -prema predaji štovatelja nnjegovih ''macho'' vrlina-, spavao kod jedne lijepe mlade udovice. A po kakvom poslu je bio Guevara na tako egzotičnom mjestu? Prema predaji poznavatelja njegovih špijunskih vrlina, on je na motoru proputovao 30.000 km latinskoameričkih cesta, kao snimatelj po zadatku sovjetske ambasade u Meksiku, koja je več tada pripremala totalnu komunizaciju Centralne i Južne Amerike. ''Stvoriti još jedan, dva, tri, mnogo Vijetnama'' bila je sve do pred samu smrt jedna od agitatorskih fraza argentinskog nesuđenog liječnika. Poziv još i danas odzvanja u Južnoj Americi, možda tek u prenesenom smislu, kao parola tzv. ''latinskoameričkog komunizma XXI. st.'' Uništena ili teško oštećena bista napravljena je prema glasovitoj fotografiji- jedinoj Chéovoj humanoj slici- koju je uspio snimiti Alberto Díaz Gutiérrez, kubanski fotograf koji je pod pseudonimom Alberto Korda postao 1959. službenim snimateljem revolucionjarne vrhuške. Korda, inače Guevarin vršnjak, rodio se je u Havani, a Ché u argentinskom Rosariju (1927.). Prvi je trebao po želji oćevoj, biti arhitekt, a Guevara po nadama svoje buržujske osiromašene obitelji (Guevara de la Serna), liječnik. Ni jedan ni drugi nisu ta išćekivanja ispunili. Dapače, postoje velike dvojbe o tome je li Che ikada diplomirao, ali za sigurno nikada nije kao liječnik radio. Davao si je naziv ''el Doctor'', ali čak nije niti imao kad studirati i diplomirati. Pedesetih godina XX. st. uključio se je u terorizam u Gvatemali (gdje je navodno on osobno bio taj koji je počinio atentat na vojne kadete među kojima je poginuo i mladi Cosme Viscovich, unuk Hrvata), a Meksiko mu je bio uvijek izvor novaca i direktiva. Prema novim dokazima, koji potrđuju prijašnje informacije, Ernesto Guevara de la Serna je još i prije, s 21 godinu, u travnju 1948, sudjelovao u terorističkim zbivanjima u glavnom gradu Kolumbije, Bogoti, uz svog već tadašnjeg ''compaňerosa'' Fidela Castra. Naime, 9. travnja je Castro imao ugovoren sastanak s odvjetnikom i političarom Jorgeom E. Gaitánom, liderom lijevoga krila već i tako lijeve Liberalne stranke. Dok je Gaitán, odličan demagog ali navodno i čovjek iskrenih stavova, čekao svog kubanskog gosta, netko je ispalio u njega tri metka, a pripremljene revolucionarne grupe na čije čelo se je postavio Fidel (te prema nekima i mladi Argentinac), započele su istoga trena u glavnome gradu neviđeni pokolj. Od tog popodneva i u roku od mjesec dana je pobijeno u cijeloj zemlji 15.000 ljudi, od kojih selektivno preko 1.000 njih, paljene su crkve, ustanove i domovi konzervativnih ličnosti. Kontinentalna konferencija koja se tih dana odvijala u gradu (9. Panamerička konferencija) propala je a za nalo učesnici nisu pogubljeni. General George Marshall, američki državni tajnik, izjavio je te večeri pred novinarima : ''Što to radi naša ambasada? Kako nisu vidjeli rusku mrežu, ovdje, nama pred nosom?'' Od tada je počelo razdoblje terora i narkotika u Kolumbiji, koje do danas traje, tada su nikle i paravojske ELN i FARC, koje nadziru 80.000 č.km te zemlje. Neki bi mogli te Guevarine akcije tumačiti kao posljedice revolucionarnoga žara, možda i nekog hormonalnoga poremečaja uz tešku astmu, te odgoju svoje majke Celine, salonske marksistice. Ali kad je ''el Doctor'' stigao na otok, na Cubu, a tek kad su revolucionarci zaposjeli Havanu, onda je pokazao svoju hladnu, krvoločnu bit. Kao vojni zapovjednik Santa Clare, u političkom zatvoru Fortaleza La Cabaňa vlastoručno je ubio 142 od sveukupno 800 ili 820 tamo likvidiranih političkih zatočenika. Castro je rađe vješao, pa su stupovi električne rasvijete često bili stratišta. Guevara je rađe davao strijeljati ili je ubijao iz pištolja. Stvorio je takozvanu ''pedagogía del paredón'', pedagogiju zida, jer se pred zid stavljalo one koje je odlučio ubiti. Upute borcima sa Sierra Maestre, mnogi od kojih su bili naivni revolucijonarci, bile su jezive: ''Koga zanima istina? Mene ne, Fidela isto ne. Jedino što je važno hočemo li nekoga ubiti ili nečemo ubiti.'' ''Kad pucate, nije važno da bandit odmah umre. Može to malo potrajati, neka se malo i grči. Ne će biti kažnjavanja za promašene metke,'' svjedočio je Jaime Costa Vázquez, član Castrove paravojske, kad je uspio 1962. prebiječi na Floridu, užasnut castričkim pokoljima. Ernesto Guevara je izbjegavao liječničke dužnosti, možda u skladu sa sumnjama o njegovim studijima. Međutim, prihvatio se je nakon razdoblja masovnog ubijanja, ministarstva industrije pa čak i predsjedništva centralne banke. Očekivao je iz Rusije mnogo veću pomoć nego što ju je dobio, poubijao je tisuče vlasnika poduzeča i plantaža, stručnog osoblja, pa i učitelja te tehničara, te je u pomanjkanju sredstava i sposobnih ljudi stvorio apsolutni gospodarski kaos. Moskva i Castro su ga zatim poslali u Kongo, gdje je bio jedan od tolikih šefova kratkotrajnih struktura moći. Kinezi, koji žele ekskluzivni utjecaj nad afričkim zemljama u procesu komunizacije, nisu trpjeli tamo kubanski aktivizam. Afrika je teren za kineski socijalizam, smatrali su. Štoviše, gledali su na Guevaru kao na jednoga od šefova već tada močne kubanske obavještajne službe, pa su ga blokirali na svakom koraku. U svakom slučaju, ''el Doctor'' nije uspio na zadatku. Možda ga je i sam Fidel Castro nakon neuspjeha poslao odmaj zatim u Boliviju, samo da ga se riješi: nakon tolikih zločina i frustracija, veliki ''humanist'' Che možda bi pomislio i na njegovo svrgavanje i na preuzimanje vlasti u Kubi, u zemlji gdje je ipak, mimo Fidela, stekao puno ortaka. Godine 1967, kad je stigao u Boliviju, nisu postojale tamo niti revolucijonarni preduvjeti, niti borbene organizacije na koje bi se Ernesto Guevara mogao osloniti, a na njih ga je Fidel uputio. Pao je jadno, izoliran, bolestan, moleči milost od onih koje je došao ubijati. Moskva i Fidel Castro, Pariz y Hollywood, iskoristili su ga nakon toga na jedini način koji je preostao: izradili su mit s portetom kojeg duguju Albertu Kordi. Jer, ipak, argentinski mitoman Che umro je relativno mlad (s 40 godina), popularnost anarhiste stekao je dok je bio još mlađi, a najgora kriminalna povijest komunizma na Kubi ipak pada na braću Fidel y Raúl Castro. Javno, na njega se ne misli u tom sklopu. Život Chéa, je zato preslikan u figuru nekog nevezanog avanturiste, možda laganog trotskiste, nediscipliniranog čovjeka, čovjeka koji se nigdje nije zadržao više od tri godine. Njegovom mitu doprinose fraze pune butnovništva. Ali takvih fraza je i moralo biti u javnim nastupima prevaranta njegove vrste, isto kao što kod bankara prevaranata ili graditelja preveranata fraze - nasuprot - trebaju biti pune poštovanja prema pravilima sistema. Svaki prevarant nauči svoj libreto. Pred samu smrt, Trikontinentalnoj konferenciji 1967., Ché Guevara je dao još jednu jasnu poruku, upućenu tom kongresu: ''Mržnja je naš element snage u svakom konfliktu, nenadmašiva mržnja prema neprijatelju, koja tjera našeg borca u akciju preko svih prirodnih njegovih granica i pretvara ga u djelotvorni, selektivni i hladni stroj za ubijanje''. To je onaj dio istine, dio biografske suštine jednog teškog bolesnika, ubojice i mitomana, kojeg se održavu u optoku kao simbola slobode duha i romantičnog buntovništva. Bezvažno? Bezvažno nije, samo je lažno. Jer simboli i brandovi ponekad stvaraju novu zbilju. U svakom slučaju, stvaraju novi mentalitet, po kojem je zločinac tek ''simpatični zločinac''. I još jedna zanimljivost: fotografiju Ernesta Ché Guevare za propagandističku svjetsku operaciju, trebao je izabrati Régis Debray, pa Francois Maspero, pa sam Fidel Castro, ali nisu dobar odabir učinili, prema procjenama meksičkih komunista. Tek je u tome uspio talijanski ''demokrat'', nakladnik Feltrinelli, i to je taj lik koji iznakažuje tolike majce, tolike koncerte, tolike čaše u koje se lijeva dobro pivo. A koji je na vrhu El Aguila, neka skupina ljudi željnih novoga krajolika, srušila.
Vijesti | Audio | Dom i svijet | Turizam | HIC TV | Oglasnik | Knjige | Hrvati izvan domovine | Linkovi | Marketing | O nama

Copyright 1999 - 2001 Croatian Information Centre. All rights reserved.
Included in this bulletn: Reproduction or copying of images is prohibited.
Croatian Information Centre - Service Agreements
Contact Croatian Information Centre