Accomodation in Croatia
HIA-porta
Patria-Promocija, marketing agencija
Made in Croatia, proizvodi i suveniri
 

 

 

 

HRVATSKI DRŽAVLJANI IZVAN REPUBLIKE HRVATSKE I IZBORI
Konačno tračak svjetla na kraju petnaestogodišnjeg tunela
Piše: Ante Beljo


Pateći tek završenu predsjedničku kampanju u 2. krugu i sve ono što se u toj kampanji moglo čuti, vidjeti i pročitati nisam mogao, a vjerojatno nisu mogli ni mnogi drugi, da se u svojim mislima i sjećanjima ne vrate u jedno sasvim drugo vrijeme s drugim omjerom snaga u tuđoj i neprijateljskoj državi s nedemokratskim totalitarnim ustrojem.
Teško je bilo zamisliti da ćemo početkom 2015. godine čuti pozive iz određenog biračkog tijela na mobilizaciju protiv hrvatskog „nacionalizma“ isto vatreno kao što smo slušali koncem 80-ih („stranka opasnih namjera”) i bojazni od „povratka u 90-e“. Što smo to mi učinili 90-ih godina, a što nismo trebali ili smjeli učiniti? Iskazali smo samo glasno i jasno odluku hrvatskog naroda da želi živjeti u svojoj samostalnoj i demokratskoj državi, a kad smo bili napadnuti imali smo dovoljno hrabrosti i „drskosti“ da se branimo! Možda neki misle da to nismo smjeli napraviti? Ti isti su danas kako izgleda, bili uvjereni da su se Hrvati već odrekli svoje države i prihvatili „region“ iako to nigdje nije službeno ozakonjeno, ali eto da to učine trebao im je još jedan mandat, a „hajdučija“ skočila i ne da! Eto upravo je tu snaga hrvatskog naroda, možete ga tlačiti, varati i omalovažavati sve dok u njemu ne pokrenete ponos i probudite prkos.
U iščekivanju rezultata prvog kruga izbora uvečer 28. prosinca 2014. i sramotnog fizičko-psihološkog onemogućavanja u glasovanju hrvatskih državljana s boravištem izvan RH potražio sam jedan svoj dopis od 20. lipnja 1989. god. objavljen u „Zajedničaru”, glasilu HBZ u Americi i Kanadi (u to vrijeme živio sam u Kanadi) o nama Hrvatima izvan domovine tada „neprijateljskoj emigraciji“ i našoj sve čvršćoj odluci o borbi za potpunu državnu samostalnost.

Eto teksta tog članka:

Najteže je biti Hrvat u Hrvatskoj

Ako govorimo o Hrvatima u Hrvatskoj i Jugoslaviji i Hrvatima izvan domovine, raseljenih po cijelom svijetu onda se nužno nameće i pitanje odnosa između matične zemlje i njenih izdanaka u svijetu. Može to biti odnos majčinski ili odnos maćehinski, isključujući iz ovoga svakako one dobre maćehe. Zlih maćeha je puna svjetska literatura pa nije potrebno ulaziti u daljnja razjašnjavanja. Što nam može domovina pružiti kad skoro svugdje u svijetu posjedujemo ono za što se naš narod u domovini uvijek i ponovo bori vrteći se u začaranu krugu pobjeda i poraza iz koga mu nikako nije moguće izići. Začarani je to krug propasti i polaganog umiranja bez mogućnosti da se i pokuša tražiti vertikalu napretka.
Talijani, Englezi, Portugalci, Irci i mnogi drugi narodi imali su uvijek podršku svojih matičnih zemalja na jezičnom, kulturnom, prosvjetnom pa i gospodarskom polju. Za naš hrvatski jezik i kulturu bili smo uglavnom prepušteni samima sebi i više onemogućivani nego pomagani od onih od kojih nam je pomoć trebala stizati kao po sebi normalna činjenica.
Mi se nigdje u svijetu nismo trebali toliko žestoko boriti za priznavanje svoje hrvatske kulturne baštine i hrvatskog jezika i to priznanje nam nikada nitko nije uskratio, ako smo mi to sami uporno zahtijevali. Ako je ponekad trebala odlučna borba onda je ona bila potrebna prvenstveno zbog neriješenosti tog pitanja u Domovini. Zašto ga nije bilo moguće rješavati u domovini na načelu demokracije ili referenduma, (ako je bio potreban)? Zašto i danas (bilo je to godine 1989.) u samoj Hrvatskoj neki od njenih stoljetnih građana neće priznati niti današnju realnost pa samu SR Hrvatsku uvijek navode kao Hrvatsku, Dalmaciju, Slavoniju itd? Za čijom oni okupacijom Hrvatske toliko žale;onom turskom ili onom mletačkom, austrijskom ili madžarskom? Zašto se uvijek i ponovo ugrizu za jezik kad izgovore imenicu Hrvatska ili pridjev hrvatsko? Otkuda tolika mržnja prema vlastitoj domovini? Kad bismo mi Hrvati (a i drugi narodi) koji živimo u drugim zemljama imali takav odnos prema našim zemljama useljenja onda nas za sigurno naši sugrađani ne bi lijepo gledali niti poštivali. Prečesto nam se čini istinitim da su Hrvati građani drugog reda u svojoj vlastitoj domovini.
Hrvatska je 13 stoljeća tamo gdje jest unatoč činjenici što nema niti jednog pedlja „Lijepe naše“ koju netko nije svojatao. Svi su ti osvajači naišli i prošli, mnogi su nas uspjeli oštetiti ali nas nisu uspjeli uništiti, neki su nas uspjeli saviti, ali ne i slomiti pa dosljedno tome mi vjerujemo u budućnost Hrvatske i hrvatskog naroda.
Zašto je 15. lipnja 1989. godine donesena sudska odluka o zabrani održavanja osnivačke sjednice HDZ? Zar su Hrvati jedni narod na svijetu kome je zabranjeno raspravljati o vlastitoj sudbini? Živimo li mi na prijelazu u 21. stoljeće ili još uvijek u vremenu balkanskih ratova kad su se uspjesi mjerili okrutnostima i brojem skinutih glava? Tko se to boji demokratske i pluralističke Hrvatske?
Zašto su bile potrebne tolike peripetije i podvale oko nove knjige dr. Franje Tuđmana, “Bespuća...”? Zašto se toliko osporavao i tako mali dio istine o novijoj hrvatskoj povijesti unatoč tolikih najcrnjih legenda koje se tako uporno šire protiv hrvatskog naroda u novije vrijeme? Je li to načelo „knjigom na knjigu“ ili s jedne strane državnim dotacijama na legende, a na drugoj strani zabrane?
Ova pitanja postavljano onim odgovornima ili radije onima koji batinu drže i nikako da shvate da svaka batina ima dva kraja i da se mijenjanjem njenog držatelja ništa pozitivno ne mijenja. Ne čekaju li neki da se ponovo pogase svjetla u Krležinoj „Balkanskoj krčmi“ i nastupi vrijeme beskrajnog zla i tame? Drugo je pitanje, je li uopće moguće danas pogasiti sva svjetla u srcu Europe koja se toliko boji svake tame. Ali ni u slučaju totalnog mraka ne zna se čija će bananina kora biti skliskija. Oni koji svjetla gase bit će najodgovorniji!
Mi smo protiv takve krčme. Mi smo protiv gašenja svjetala (razuma) i mi smo za lomljenje batina po sredini. Naše opredjeljenje je za iskreni i ljudski razgovor i dogovor među pojedincima i među narodima iz koga se treba roditi bolje sutra za sve, onakvo kakvo svaki narod sam želi, a ne kako mu ga drugi žele nametnuti. Europa 21. stoljeća nije više Europa bojišta i Europa siledžija nego zajednički kontinent tolikih i tako različitih kultura, naroda i jezika, usklađenih u zajedničkoj borbi za bolje sutra za sve njene žitelje. Hrvatski narod je dio takve Europe i dio takve Europe želi ostati.
Koliko se samo tog istog moglo čuti i vidjeti danas u samostalnoj Hrvatskoj poslije 25 godina?
Sadašnja vlast u Hrvatskoj, kao i sve one od 2000. godine do sada svojski su se pobrinule, kao i njihovi prijatelji iz svijeta, da toj jedinstvenoj Hrvatskoj stanu za vrat, mislili su da jesu, ali bumerang im se obio o glavu, a drugi još slijede.

Poslije prvog izbornog kruga poslao sam dopis sljedećeg sadržaja Državnom izbornom povjerenstvu i objavio na nekoliko portala:

ADMINISTRATIVNO ONEMOGUĆAVANJE HRVATSKIM DRŽAVLJANIMA s prebivalištem ili boravištem izvan Republike Hrvatske u ostvarivanju njihovih osnovnih demokratskih i ustavnih prava da biraju i da budu birani.
U odnosu na posljednje ovi se predsjednički izbori odvijaju po dodatno izmijenjenim pravilima uz neviđenu redukciju demokratskih standarda. Broj biračkih mjesta je sveden u BiH i ostatku svijeta isključivo na prostore diplomatskih predstavništava koja niti svojim brojem niti kapacitetom ne mogu zadovoljiti protok potencijalnih birača, a niti zemljopisnim udaljenostima koje su vezane uz velike utroške vremena i novca. Ukupan broj tih potencijalnih birača je oko 500 tisuća.
Uvedena je i obveza tzv. predregistracije, bez koje nije moguće izaći na izbore izvan Republike Hrvatske. Ti se formulari za predregistraciju mogu veoma teško pronaći na internetu, a kad se formular ispuni treba ga, u relativno kratku vremenu, POTPISANA poslati za predregistraciju. Treba, dakle radi potpisa, imati pri ruci ili “scaner” ili stroj za faksiranje, a time se mnogima ne samo otežava nego i onemogućuje “predregistracija”, što je svakako hrvatska izborna posebnost. Kad se tome dodaju na tisuće Hrvata iz najnovijeg vala mladih iseljenika kao i birači u Republici Hrvatskoj s isteklim osobnim iskaznicama, te onima na adresama bb u Republici Hrvatskoj koji će za drugi izborni krug biti brisani s popisa birača jer Zakon je stupio na snagu 1. siječnja 2015., (radi se o 200 tisuća birača). Lako se dolazi do zaključka kako je ova vlada kukuriku koalicije uspjela u paklenoj namjeri eliminiranja oko pola milijuna Hrvata s pravom glasa s isključivim razlogom što oni u velikom postotku ne pripadaju njihovu biračkom tijelu.
Važno je napomenuti da je biračko pravo na predsjedničkim i parlamentarnim izborima vezano isključivo uz državljanstvo, a na lokalnim izborima uz prebivalište.
Lako se dolazi stoga do odgovora na ključno pitanje, kako je 28. prosinca 2014. godine u prvom izbornom krugu nestalo 97 tisuća birača iz BiH koji su prije pet godina svoj glas u 94% većini dali predsjedničkom kandidatu Milanu Bandiću. Tom je prilikom predsjednički kandidat Ivo Josipović dobio samo 6% glasova odnosno 801 glas od mogućih 266.679 koji su imali pravo glasa u BiH.  
Upravo će ova nedemokratska izborna praksa u sebi implicirati i politiku domovinske nezahvalnosti ove vlade i ovoga predsjednika prema Hrvatima izvan Republike Hrvatske toliko zaslužnim za hrvatsko osamostaljenje.
Izborni rezultati iz prvog kruga od 28. prosinca 2014. godine su najbolji pokazatelji posljedica ovakvih nedemokratskih, neetičkih i nemoralnih zakona i isto takve prakse u njihovu provođenju na terenu.
U prvom izbornom krugu izvan Republike Hrvatske glasovalo je svega 20.606 osoba (oko 4% potencijalnih birača) od čega u BiH 7.372, zatim u Njemačkoj 7.588, a u svim ostalim državama u kojima Hrvati žive svega 5.646 birača.
U izbornim rezultatima stoji da je u BiH i iseljeništvu gđa Grabar-Kitarović dobila 15.898 (77,15%), a gosp. Josipović 2.355 (11,43%) glasova od te jadne četiri postotne izlaznosti.
Nije li ovo izborna pljačka ili možda „nova pravednost“?!
Zasigurno je udar na Ustavnu jednakopravnost državljana Republike Hrvatske, a bojimo se i povratak definicije o „neprijateljskoj emigraciji“.
Činjenica je da su rezultati ovakvih zakona i njihova provođenja za hrvatske državljane koji žive izvan Republike Hrvatske porazniji od onih koje je napravio Nikolić i Vučićeva vlada u Srbiji u odnosu na tamošnju autohtonu hrvatsku zajednicu u Vojvodini.

Drugi izborni krug

Zanimljivo je da se zbog ovog tako očitog diskriminatorskog postupka prema toliko velikom broju hrvatskih državljana nitko od mjerodavnih nije previše uzrujavao pa niti sudionici samih izbora, kao da ti birači nikoga ne interesiraju i nikome nisu potrebni. Iskrile su i sumnje o “dogovorenoj izbornoj utakmici”, jer su po tom scenariju završavali svi predsjednički izbori poslije Franje Tuđmana.
U drugom izbornom krugu od 11. siječnja 2015. među hrvatskim biračima izvan Hrvatske ogorčenje je počelo prerastati u prkos pa je i izlaznost donekle porasla.
Čekali su po nekoliko sati na ulicama u redovima na zimskim temperaturama po nekoliko sati prije obavljenog glasanja u mnogim gradovima po svijetu, a u Mostaru oni koji su bili na začelju prilikom zatvaranja birališta u 19:00 sati uspjeli su glasovati tek u ponedjeljak ujutro oko 5:00. Nisu se dali otjerati s birališta, a priređivačima takvih nepravda odgovorili su svojim glasom.

Za Kolindu Grabar-Kitarović glasovalo je 33.737 birača ili 91,11%, a za Ivu Josipovića 3.291 birača ili 8,89%. Ukupan broj glasača je bio 37.203 – izlaznost kako je službeno navedeno od DIP-a 100%, a zapravo niti 4%. Ostalih oko 96% su jednostavno administrativno otpisani.

Toliko o jednakosti hrvatskih državljana i o onima koji ju provode u praksi. Većinu zgrada veleposlanstva i konzulata RH u državama s velikim hrvatskim iseljeništvom napravili, kupili i obnovili su tamošnji Hrvati i darovali Hrvatskoj državi ne imajući nikada ni u najcrnjim primislima da ih kao državljane RH (oni koji to jesu) službene vlasti ne će niti pozvati da tamo dođu glasovati, ako im i poslije toliko godina nisu omogućili pismeno glasovanje. U teškom su oni jadu. Zbog svojih sugrađana u tim državama ne mogu demonstrirati pred zgradama službenih predstavništava RH koje su sami izgradili i darovali i protiv besprimjernog kršenja osnovnih demokratskih normi općeprihvaćenih u demokratskom svijetu od pojedinih instrumenata vlasti u državi za koju su toliko žrtvovali i za čiju se dobrobit toliko zalažu.!? Tako neprimjeren maćehinski odnos bio im je donekle razumljiv od tuđinskih država i vlada, ali od svojih zasigurno nije! Ne zaziva li netko možda neka davna vremena u kojima je najteža kazna bila izgon iz domovine, zabrana povratka i oduzimanja svih građanskih prava.

Konačni rezultati II. izbornog kruga

Kandidatkinja HDZ-a Kolinda Grabar-Kitarović dobila je 1.114.945 glasova (50,74 posto), a SDP-ov Ivo Josipović 1.082.436 (49, 26 posto). Gospođa Grabar-Kitarović je u prednosti od 32.509 glasova (1.48 posto).
Na svih 6.352 biračka mjesta upisano je bilo 3.825.242 birača, glasovalo je njih 2.258.887 ili 59,05 posto, od čega je prema glasačkim listićima glasovalo 2.258.109 birača ili 59,03 posto.
Vrijedećih glasačkih listića utvrđeno je 2.197.381, odnosno 97,31 posto, a nevrijedećim je proglašeno 60.728, odnosno 2,69 posto.
Odluku o potpunim i službenim rezultatima izbora, DIP je donio temeljem rezultata glasovanja sa svih 6.352 biračka mjesta.

Zaštita izbornog prava, počinje s prvim minutama utorka, 20. siječnja 2015.



Preporuke za buduće izbore

Prijatelji iz BiH i iseljeništva s kojima sam razgovarao rekli su mi da zasigurno više ne će pristati na bilo kakve prijevare i manipulacije niti će dopustiti ni po koju cijenu da netko od njih pravi državljane drugog reda. Svoj doprinos žele dati kao što su to činili i na izborima do 2007. godine u informiranju ljudi o izborima i pribavljanju prostora i pomoćnog osoblja za provedbu izbora. Oni na području BiH i susjednih država će osigurati prostore koje oni upotrebljavaju prilikom njihovih tamošnjih izbora, a oni u europskim i prekomorskim državama imaju prostore hrvatskih klubova, udruga, crkvenih dvorana…, a ako ni ti kapaciteti nisu dovoljni oni će se pobrinuti i za dodatne prostorije. Uglavnom brojizbornih mjesta trebao bi biti određen brojem potencijalnih birača u određenim mjestima prema kriterijima kao i u Hrvatskoj. Ako se ukaže potreba o predregistraciji nema razloga da ona bude ograničena na 10 dana prije izbora kada ona može biti napravljena mnogo ranije i internetski bar za one sa stalnim boravištem izvan RH.
Da bi hrvatski izborni sustav bio u potpunosti demokratiziran narod bi svoje predstavnike trebao moći izravno birati što bi značilo da bi Republika Hrvatska umjesto na sadašnjih 10 izbornih jedinica trebala biti podijeljena u 125 ili 130, a „dijaspora“ sadašnja XI. izborna jedinica na 10 ili 11 izbornih jedinica (broj izbornih jedinica usklađen je s brojem zastupnika u Saboru i obrnuto) tako da bi one stranke, koalicije stranaka ili neovisni, koji sudjeluju na izborima imali po jednog kandidata u onim izbornim jedinicama u kojima se natječu. Time bi u Hrvatski sabor dobili prave predstavnike naroda koji su onda i odgovorni tim biračima za svoj rad, a stranke bi se onda borile da imaju najkvalitetnije i istinske predstavnike naroda. Nema nikakva razloga da se takav izborni zakon ne donese čim prije.
(Praksa je velikog broja zapadnih demokracija da se ova vrsta zakona koji su doneseni većinom glasova u parlamentu stranaka koje su trenutačno na vlasti počinju primjenjivati tek onda kad dođe do promjene vlasti tako da se izbjegnu manipulacije parlamentarne većine u njihovu korist u vrijeme njihova mandata.)
Time bi se uz gospodarsku i politička korupcija i manipulacije dovele pod kontrolu, jer bi zastupnici bili odgovorni prema biračima iz svoje izborne jedinice i prema stranci koju zastupaju. Sada su odgovorni samo prema stranci dok ne odluče da budu neovisni, te onda nisu odgovorni nikome.
Dorade sadašnjeg diskriminatorskog izbornog zakona trebat će čim prije napraviti da bi on mogao vrijediti za iduće parlamentarne izbore.
I na kraju, bravo gospođo Kolinda Grabar-Kitarović!
Zaplavili ste Hrvatsku i skrenuli vjetrove s požarišta koja su pretvarala Hrvatsku u spaljenu zemlju. Iskrene čestitke Vama i svim strankama i pojedincima koji su zaslužni za ovu pobjedu od svih onih kojima je službena Hrvatska s malim izuzetcima u novijoj hrvatskoj povijesti bila ona loša maćeha, a sami su toliko doprinijeli i toliko žrtvovali za izgradnju jednog zajedničkog i toplijeg doma za sve nas.
Oni će uvijek biti uz Vas i uz Hrvatsku, uz življenje onog zajedništva, sloge i odlučnosti iz 90-ih godina, one brige za unesrećene koju smo iskazali u Hrvatskoj u vrijeme obrambenog rata, kad nitko nije bio gladan i bez krova, uz ponos na naše pobjede iz 1995. i zahvalnosti svim onima koji su ih ostvarili i vječno sjećanje na one koji su žrtvovali svoje živote ili ostali invalidi. Ali ne smijemo zaboraviti ni vrijeme poslije 1995. kad je Hrvatska vojno i diplomatski stala na vlastite noge, a oni koji nikada nisu željeli ovu Hrvatsku učinili su sve da prezirući Tuđmanovu pomirbu čim prije njega otpreme na Mirogoj, a Hrvatsku pokušaju vratiti u balkanski brlog. Razdoblje od 2000. godine do 2015. zapamtit ćemo kao vrijeme izdajica, ulizica, kameleona i hrvatske nesreće, ali i vrijeme upozorenja i pouke za Hrvatsku i njenu budućnost. Čuvajte se i čuvajte nam Hrvatsku od lažnih proroka, kameleona i onih koji Vam budu darove nosili. Prepoznajite ih po djelima njihovim. S našim protivnicima, političkim i inim, ćemo lako na njih smo imuni, a država Hrvatska će uz Vaše vodstvo znati s njima komunicirati na način na koji to rade suverene države koje drže do svoga dostojanstva u današnjem svijetu. U unutarnjim odnosima u Hrvatskoj potreban je natjecateljski duh i demokratsko nadmetanje za dobro svih žitelja Hrvatske i svih Hrvata raspršenih po svijetu. Pokažimo im da su oni naše bogatstvo i naša snaga kao što je to nekada pjevao hrvatski pjesnik Domjanić, a ne naš teret.
Na početku ove 2015. i početku borbe za „Bolju Hrvatsku“, želimo Vam mnogo uspjeha, kao i u godinama koje slijede i vjerujemo da ćemo Vam početkom 2025. moći čestitati na ostvarenom u sretnoj i prosperitetnoj Hrvatskoj.

Ante BELJO,

bivši zastupnik u Hrvatskom državnom saboru
s liste XI. izborne jedinice od 1995. do 2003.


19. siječnja 2015.
PISMO HRVATSKOGA SVJETSKOGA KONGRESA AUSTRALIJE I NOVOG ZELANDA 
Državnom izbornom povjerenstvu 
Visoka 15
Zagreb

Poštovana gospodo,
Mi Hrvati Australije i Novog Zelanda, upućujemo Vam ovo pismo, razočarani politikom koja se vodi i provodi prema Hrvatima izvan naše Domovine, diljem svijeta, Hrvatima koji žive na prostorima od Bosne i Hercegovine, preko Švicarske, američkog kontinenta pa do nas Hrvata Australije i NZ.

Danas kada je demokratskom voljom hrvatskih građana izabrana predsjednica koja će voditi zemlju idućih pet godina, mi Hrvati iz dijaspore osjećamo se prevarenima, osjećamo se građanima drugog reda. Pitamo se: što u nama ima loše, živjeli smo i živimo Hrvatsku, dali svoj obol u trenutcima stvaranja naše države, na različite načine pružali materijalnu, novčanu i svekoliku potporu, bili i ostali dio nacionalnog hrvatskog korpusa. 

Sanjali samo pravedniju Hrvatsku, Hrvatsku koja omogućuje da biramo i budemo birani i da damo svoj glas onima za koje smatramo da će najbolje artikulirati hrvatske interese, da se svakom hrvatskom državljaninu omogući izlazak na birališta na kojima se donose odluke o budućnosti hrvatskog naroda i hrvatske države. 

Način na koji su provedeni ovi predsjednički izbori smatramo da je to kap koja je prelila čašu, kap koja je prekrila sve ono lijepo i zdravo što smo godinama stvarali, ono za što smo se svi zajedno zdušno borili. 
Najveći dio dijaspore nije u mogućnosti ostvariti svoje zakonsko pravo da bira, budući da se na prostoru cijelog australskog kontitnenta moglo glasovati samo u veleposlanstvu u Canberri, konzulatima u Melbourneu, Sydneyu i Perthu, dok na Novom Zelandu Hrvatima nije bilo omogućeno glasovanje.

Svi mi želimo biti dio demokratskoga izbornog procesa, želimo participirati i dati svoj doprinos boljoj i pravednijoj Hrvatskoj.
Dan izbora je za nas iseljene Hrvate, Hrvate diljem svijeta, dan koji se može mjeriti s najvećim praznicima i blagdanima, dan slavlja, susreta, druženja, dan kada imamo priliku osjetiti da smo sastavni dio hrvatskog korpusa, nitko nas ne treba zazivati i tjerati na glasovanje, to je naš unutarnji osjećaj i neiscrpna ljubav prema zemlji iz koje smo iz bilo kojih razloga privremeno iselili.

Apeliramo na institucije hrvatske države da pravo na glasovanje omoguće svim Hrvatima koji to pravo imaju bez obzira gdje živjeli, a ne samo nama koji živimo u velikim gradovima, osigurati dovoljan broj glasačkih mjesta kako ponovno ne bi gledali one ružne slike s birališta iz Bosne i Hercegovine, gdje ljudi u želji da ostvare svoje pravo glasovanja, bivaju poniženi čekajući satima u redovima za registraciju i glasovanje.

Danas kada je u svakom kutku zemaljske kugle osiguran pristup internetu, osigurajte glasovanje putem interneta, dopisno glasovanje, riješite to na svima prihvatljiv način, razmotrite i uvažite ovaj naš apel koji upućujemo Vama u ime svih onih koji nisu u mogućnosti da glasuju na biračkim mjestima.

Kao što smo mi Hrvati iseljene hrvatske bili složni u potpori i traženju hrvatske samostalnosti tako smo danas jedinstveni u zahtjevu da nam se osigura dostojanstveno i ustavno pravo da damo glas onima za koje smatramo da imaju snagu, hrabrost i domoljublje neophodno za vođenje i upravljanje našom i vašom jedinom hrvatskom Domovinom.

Ante RADIĆ,
dopredsjednik HSK Australije i Novog Zelanda

hic

HIC-oglas
Adresar Hrvata izvan RH


ADRESAR HRVATA IZVAN REPUBLIKE HRVATSKE
, naručite



Vijesti | Audio | Dom i svijet | Turizam | HIC TV | Oglasnik | Knjige | Hrvati izvan domovine | Linkovi | Marketing | O nama

Copyright 1999 - 2001 Croatian Information Centre. All rights reserved.
Included in this bulletn: Reproduction or copying of images is prohibited.
Croatian Information Centre - Service Agreements
Contact Croatian Information Centre