HIC-vijesti
ADRESAR HRVATA
IZVAN RH (tiskani)
Adresar Hrvata izvan RH
narudžba:info@ppr.hr






11.rujna 2015.
RAT U SIRIJI
Rusija i Iran ne daju al-Assada, 

Rusija je odavno uključena u rat u Siriji i očuvanje al-Assadova režima. Sirija je "teren'' na kojem je Moskva ostvarila svoju diplomatsku dominaciju, a najavila je i da će joj dostaviti sustave za lansiranje i projektile tipa S-300 "zemlja-zrak". Isporuka oružja zabrinula je Izrael. Rusija isporukama oružja kani odgoditi međunarodnu intervenciju.

Na današnji dan prije 14 godina dogodio se napad na Sjedinjene Američke Države. O događaju 9/11 zna se i puno i malo, ali je činjenica da je ta tragedija isključivo odraz američke vanjske politike vođene prema Bliskom istoku nakon završetka Hladnoga rata, vođenom strategijom ”upravljanja iz pozadine” Zbigniewa Brzezinskog, čiji je dugoročni cilj američka dominacija u Europi i Aziji i koja se, uz ostalo, temelji i na sprječavanju saveza između Kine i Rusije destabilizacijom (balkanizacijom, op.a.) euroazijske regije.
Rat u Ukrajini i rat u Siriji dvije su ključne točke za ostvarenje tog plana pa su stoga ta dva rata, iako naizgled drukčija, duboko povezani. Vladimiru Putinu stvari su jasne, i zato je jedna od vodećih vijesti zadnjih dana činjenica da je ruski predsjednik de facto priznao kako Rusija vojno pomaže al-Assadovu režimu – šalje oružje u Siriju. Iako je svakom pažljivijem promatraču jasno da je Rusija već davno uključena u taj rat u zaštiti svojih interesa i očuvanja al-Assadova režima koji se žilavo drži još od domino učinka ”arapskih proljeća” – Sirija je “teren” na kojem je Rusija ostvarila svoju diplomatsku dominaciju, u kojoj ima mornaričku bazu, i dodamo li davanje azila američkom zviždaču-obavještajcu Snowdenu -stvorena je atmosfera preko koje SAD nikako ne može prijeći. Rusija je, stoga, najavila da će dostaviti protuzrakoplovne sustave za lansiranje i projektile tipa S-300 “zemlja-zrak” Siriji. Ruski stav je da će oružjem odgoditi međunarodnu intervenciju.

Rybakov: Isporuka projektila je “stabilizirajući čimbenik”

Zamjenik ministra vanjskih poslova Sergej Rybakov izjavio je da su projektili “stabilizirajući faktor” koji bi trebao odvratiti “neke umišljene glave” od sukoba. Moskva to radi u trenutku kad je Europska unija odlučila da neće produžiti embargo na oružje Siriji, što definitivno otvara put Francuskoj i Velikoj Britaniji za dostavu oružja sirijskim pobunjenicima. Riječ je o moćnim projektilima sličnim američkom sustavu “Patriot” koji je NATO razmjestio kako bi čuvao turski zračni prostor. Isporuka oružja, koju Rusija smatra ”stabilizirajućim faktorom”,a koja još nije potvrđena, zabrinula je dakako Izrael. ”Umišljene glave” su dakako izraz kojeg Rybakov koristi za Sjedinjene Države.

Naoružavanje mudžahedina u Afganistanu se može promatrati kao prvo korištenje, svojevrsno isprobavanje strategije “upravljanja iz pozadine”. Ona je podrazumijevala i stvaranje međunarodne plaćeničke mreže nazvane al-Qaida, provodeći tako stratešku destabilizaciju Sovjetskog Saveza, što se i dogodilo 1991. Novi svjetski poredak s američkom dominacijom, pobjeda u hladnoratovskom ratu u kojem je Sovjetski Savez izazvan na intervenciju u Afganistanu kojoj Moskva nije mogla odoljeti. Privremeno se odustalo od strategije ”upravljanja iz pozadine” jer pozicija SAD-a je u svjetskom poretku bila takva da je svoju moć Amerika mogla demonstrirati svugdje u svijetu, bez rizika za bilo kakve posljedice. Invaziju na Irak SAD je proveo bez potpore Vijeća sigurnosti UN-a. Sa sastanku na Azorima francuski predsjednik Jacques Chirac je demonstrativno otišao, nije dočekao njegov kraj. Američka samovolja stvorena osjećajem moći nakon raspada Sovjetskog Saveza osmislila je i model narančastih, ružičastih odnosno tzv. ”obojanih” revolucija. One su ”arapsko proljeće” vrlo brzo pretvorile u arapsku zimu. Osim u Siriji, gdje taj model nije bio primjenjiv.

Al-Assad, uz podršku naroda, pretvrd orah za SAD

Protiv Sirije SAD je de facto vodio rat još prije prvih dana “arapskog proljeća”, gdje su pokušavale stvoriti posve novu arhitekturu regije. Za razliku od Tunisa, Egipta ili Jemena, sirijske vlasti su se uporno odupirale nastojanju da se dogodi “obojena” revolucija. Uz najveću prepreku za Amerikance – podršku građana Sirije, koji su vladi Bashara al-Assada dali potpun legitimitet, što s ostalim narodima iz scenarija “arapskog proljeća” nije bio slučaj.

Upravo potpora naroda je predstavljala ozbiljnu prepreku u provedbi uhodane strategije. Pa je osmišljena premosnica – stvorena je međunarodna skupina “Prijatelji Sirije”, oformljena je sirijska vlada u egzilu, oporbene snage i prozapadni aktivisti, a medijska podrška je dovedena do krajnje antiassadovske propagande. Ali Sirija je opstala.

Takozvani “sirijski pobunjenici” su tražili zračne udare i vojnu kampanju protiv vlastite zemlje, jednako kao u Libiji. Samo što su stvar u Libiji, kada se plan izjalovio, riješili zrakoplovi NATO-a operacijom Odisejeva zora koju su uz američku potporu vodile Francuska i Velika Britanija. U Siriji se taj model nije mogao primijeniti – i to zato jer velike društvene skupine nisu
bile podijeljene kao u Libiji. Sirija je stara kultura, dok je Libija imala samo onaj nacionalni identitet. Unatoč tome što se Gaddafi trudio stvoriti neku jedinstvenu panafričku civilizaciju, svrgnut je i ubijen. Sirija, dakle, nije bila pogodno tlo za destabilizaciju – bilo ju je izuzetno teško “balkanizirati”. SAD je stoga morao improvizirati svoju strategiju i prilagoditi se toj prepreci.

Odustalo se od “obojene” revolucije i SAD se odlučio za strategiju “upravljanja iz pozadine” Z. Brzezinskog, primijenjenu u Afganistanu za vrijeme Hladnog rata – za vojne operacije na neizravan način. Američke službe su provodile novačenje boraca, njihovo prebacivanje u Siriju, naoružavanje i povezivanje s islamskim plaćenicima. Za tu operaciju je poslužila Turska, kao zemlja koja graniči sa Sirijom, koja je na to pristala iz svog vlastitog interesa. Ankara ne krije ambicije obnove Osmanskog Carstva, Turska želi biti svojevrstan Pijemont zemalja nekadašnjeg imperija, što je turskog premijera, danas predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, natjeralo da postane najaktivniji američki saveznik u destabilizaciji Sirije. Mislilo se da će bastard “obojene” revolucije i strategija “upravljanje iz pozadine” konačno ipak biti dovoljni za rušenje sirijske vlade. Umjesto toga, situacija u Siriji je razotkrila “novu ratnu strategiju” prema kojoj zapadne plaćeničke skupine igraju sve veću ulogu u ostvarivanju ciljeva američkih interesa na terenu.

Strategija upravljanja iz pozadine primijenjena i u Ukrajini

Isti obrazac primijenjen je u Ukrajini nakon rušenja Viktora Janukoviča. SAD je i u Ukrajini primijenile ”bastard” – koncept “obojene” revolucije i upravljanja iz pozadine. S tom razlikom da je ono što je Turska u sirijskom sukobu, Poljska bila u ukrajinskom. Regionalna sila koja služi za destabilizaciju.

Vladimir Putin, vrlo dobro razumjevši da je Rusija konačan cilj, do ovog je trenutka zagonetno prešućivao očiglednu činjenicu ruske pomoći Siriji, a sada se odlučio na ozbiljan pomak i javno priopćio kako stvari želi držati pod kontrolom. Brojni svjetski mediji koji su prenijeli vijest tvrde da će Obamin plan na Bliskom istoku uskoro propasti. Čini se da ta prognoza koju je prvi objavio Ynet, nije daleko od istine. Zapadni diplomatski izvori su nedavno izvijestili da su Rusi i Iranci održali niz pregovora, uglavnom s naglaskom na prijetnju ISIL-a al-Assadovoj Siriji.
Iako svi negiraju tu informaciju, zapovjednik iranskih oružanih snaga, general Qassem Suleimani, nedavno je u okviru tih pregovora posjetio Moskvu. Rezultat je da su Rusi i Iranci postigli strateški dogovor i donijeli odluku da će poduzeti sve potrebne mjere za očuvanje al-Assadove vlade, tako da Sirija može djelovati kao prepreka u sprječavanju širenja islamističkih skupina u široj regiji.

Budući da SAD ne može priznati da je cijela situacija oko borbe međunarodne antiterorističke koalicije protiv ISIL-a obična farsa, sasvim je moguće da će svijet svjedočiti prvom regionalnom ratu u kojem se svi bore protiv marioneta i posredničkog neprijatelja koji zapravo ne postoji, a u stvarnosti se bore svi protiv svih. Barack Obama američkom narodu morat će objasniti kako to da SAD surađuje s islamističkim skupinama koje razaraju Siriju, a sada će morati podržati i nastojanja Rusije u borbi protiv terorizma. Putin ga je još jednom na Siriji doveo u političku pat-poziciju. Ynet također prenosi da su zapadni diplomatski izvori naglasili da je Obamina administracija potpuno svjesna ruskih namjera u Siriji, ali su Iranci i Rusi sada Americi otvoreno poručili da stoje iza sirijske vojske i da su, nakon što je zbog građanskog rata ostala u rasulu, počeli borbu za njeno jačanje. Ne smije se izgubiti iz vida da su za cijelog trajanja rata Rusi pošiljke oružja Damasku slali preko svoje luke u gradu Tartus u Siriji, i to gotovo na tjednoj bazi. SAD je pokušao izvršiti pritisak na Grčku, ali Tzypras je, posve očekivano – usprkos zahtjevima veleposlanika SAD-a – odbio zatvoriti zračni prostor Atene (FIR Athens) za letove ruskih zrakoplova s humanitarnom pomoći Siriji.

“U subotu se Veleposlanstvo SAD-a obratilo Vladi Grčke sa zahtjevom da zabrani letove ruskih zrakoplova u zračnom prostoru FIR Athens. Vlada Grčke je odbila to učiniti, kako ne bi pogoršala odnose s Rusijom”, izjavio je neimenovani izvor, a prenose ruske novine.

Prema njegovim riječima, Moskva je tražila i dobila dozvolu Atene za letove radi prijevoza humanitarne pomoći Siriji u razdoblju od 1. do 24. rujna. Ova informacija zasad nije službeno potvrđena. Prošlog petka u medijima se pojavila informacija da oružane snage Sirije, navodno uz pomoć ruske artiljerije, intenzivno napreduju u okolici lučkog grada Latakija na sjeveru zemlje. Ranije se u izraelskim medijima pojavila informacija o sudjelovanju ruskog zrakoplovstva u sukobima u Siriji. Stoga se s velikom sigurnošću može najaviti još jedan rat koji nadolazi. Pitanje je samo tko će od njega najviše profitirati.


(dnevni.hr/hic )

 

Vijesti | Audio | Dom i svijet | Turizam | HIC TV | Oglasnik | Knjige | Hrvati izvan domovine | Linkovi | Marketing | O nama

Copyright 1999 - 2001 Croatian Information Centre. All rights reserved.
Included in this bulletn: Reproduction or copying of images is prohibited.
Croatian Information Centre - Service Agreements
Contact Croatian Information Centre