 | ||||||||||||
 | ||||||||||||
 |  |
|||||||||||
| ||||||||||||
|
|
|
  | ||||||||||
| 20. srpnja 2009.
Za kupače najopasnija jezera Kupališta na kopnu crna su točka na spasilačkoj karti. Rijeke i bazeni uzmu najviše života - na jedno spašavanje utopljenika na moru dolazi više od 10 spašavanja na kopnu ZAGREB - Kopneno područje Hrvatske s brojnim jezerima, umjetnim i prirodnim, rijekama, bazenima i toplicama jedna je velika crna točka na spasilačkoj karti zemlje jer na jedno spašavanje utopljenika na moru dolazi više od 10 spašavanja na kopnu. No ni veći broj intervencija spasilaca nije dovoljan da se smanji broj utopljenika kojih je na kopnu znatno više nego na Jadranu. Činjenica je da Hrvatska sa svojih gotovo 6000 kilometara obale i brojnim kupalištima nema ni slovo u zakonu ili drugom propisu koji bi stvorio uvjete za sprječavanje utapanja na kupalištima te koji bi u najmanju ruku propisao obveze koncesionara, prije svega bazena, koliko spasilaca mora biti na kupalištu s obzirom na njegovu veličinu, sadržaje i posjećenost. Svojedobno je predlagan pravilnik o sprječavanju utapanja, no, nikad nije donesen. U međuvremenu se od 2005. utopilo 196 osoba. Iz Hrvatskoga crvenoga križa (HCK), koji jedini vodi tečajeve osposobljavanja spasilaca, upozoravaju da bi koristi od donošenja zakona imali prije svega domaći, a ne toliko stranci koji se rijetko utapaju kod nas. "Time bismo prisilili i koncesionare bazena da ozbiljnije shvate ulogu spasilaca jer mnogi od njih smatraju kako oni besposličare sjedeći i šetajući cijeli dan oko bazena", upozorava Silvana Radovanović, voditeljica spasilačke službe HCK-a. Ipak, najpogubnija su jezera, i to umjetna. "Šljunčare su opasne zbog nepravilnosti tla, pa se često događa da neplivač ili loš plivač hoda plićakom i najednom propadne, te se počne utapati. Zbog mulja i velike razlike u temperaturi, takvog je teško spasiti čak i spasiocima", kazao je Ozren Pleše, instruktor iz HCK-a. U slatkoj se vodi teže i održavati pa nema klasičnog "filmskog" utapanja kada osoba maše rukama i neprestano izviruje na površinu, nego se odmah propada pod vodu i u pravilu se ne izlazi na površinu. Loša je okolnost što se jezera najčešće podcjenjuju pa kupači olako shvate opasnosti koje iz jezera vrebaju. Zbog toga je znatno manje utapanja na rijekama iako su one zbog virova i jakih struja kudikamo opasnije. No plivači se u rijekama ponašaju opreznije, a do utapanja najčešće dolazi jer se plivač skakanjem u rijeku doslovce zabije u balvan ili granu koja putuje rijekom ili se zaplete u granje dok se kupa. No Pleše o ovakvim opasnostima govori iz iskustva, jer ne postoji nikakvo službeno praćenje mjesta i razloga utapanja iako HCK pokušava ustrojiti vlastito statističko praćenje. Opet iz iskustva, kaže da se na moru zapravo rijetko događaju utapanja zbog "pitomosti" Jadrana, a ako se i dogodi, ono je u pravilu vezano uz zdravstvene poteškoće pojedinca, kao što je zastoj srca. "Posebnu pozornost treba skrenuti roditeljima koji ne smiju ni trenutak ostaviti djecu bez nadzora jer su sekunde u pitanju kada se ono utapa. To nam je pokazao i posljednji slučaj utapanja djevojčice u Termama Tuhelj", kazao je naš sugovornik. Upozorenje potkrepljuje i crna statistika prema kojoj je se od 2004. do 2007. utopilo čak 25 djece. Nadzire se 130 kupališta Godišnje se za spasioca osposobi oko 200 osoba koje su raspoređeni na 130 kupališta diljem zemlje, od mora do jezera i bazena, što je mnogo. Rijeke se ne nadziru jer nitko ne preuzima odgovornost za kupališta na njima, a onda se ne ustrojava ni spasilačka služba. Budući da smo turistička zemlja, nadziranih kupališta trebalo bi biti više. Katarina Dimitrijević Hrnjkaš, Vjesnik |
||||||||||||
| ||||||||||||
|
| ||||||||||||
Copyright 1999 - 2001 Croatian Information Centre. All rights reserved. Included in this bulletin: Reproduction or copying of images is prohibited. Croatian Information Centre - Service Agreements Contact Croatian Information Centre |
||||||||||||
