Odaberite knjigu!


cijena 150 Kn

 



Ovaj banner možete
postaviti na
svoju stranicu

VELIKOSRPSKA TVOREVINA NA HRVATSKOM TLU: IZVORNI DOKUMENTI O DJELOVANJU 'REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE' (III.)

BAL VAMPIRA MOGAO JE NAPOKON POČETI

Tek s JNA, kako su je zvali - "trećom armijom u Europi", velikosrpski bal vampira mogao je napokon započeti "u svim srpskim zemljama" i među svim "Srbima pravoslavne, katoličke i muslimanske vere"

Tek iz perspektive Načertanija Ilije Garašanina, četničkog pokreta Draže Mihailovića i Memoranduma Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i ostalih velikosrpskih izvora nastalih u međuvremenu između 1844. i 1986., za koje ovdje nemamo prostora pobliže ih osvijetliti, možemo shvatiti velikosrpske terorističke paradržavne tvorevine Srpsku autonomnu oblast Krajina (21. prosinca 1990. - 19 prosinca 1991.) i Republiku Srpsku Krajinu (19. prosinca 1991. - 5. kolovoza 1995.), velikosrpske terorističke paradržavne tvorevine izrasle na hrvatskom međunarodno priznatom teritoriju.
Sredinom osamdesetih godina prošloga stoljeća Srpska akademija nauka i umetnosti donosi Memorandum (1986.) koji je zapravo modificirana i osuvremenjena inačica Načertanija te zadnji (u sklopu Jugoslavije) u nizu ključnih dokumenata koji će dovesti do tzv. "antibirokratske revolucije", a potom do velikosrpske agresije na Kosovo, Vojvodinu, Crnu Goru, Sloveniju, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu i pobune velikosrba iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Svi Srbi ugroženi
U Beogradu godine 1987. SANU organizira 175. obljetnicu Garašaninova rođenja. Tri godine kasnije počinje velikosrpski osvajački rat, pod krinkom jugoslavenstva i očuvanja Jugoslavije, nasrtajem prema zapadu i prelaskom Srbije preko Drine. U tom planu Srbija se pridržava riječi velikosrbina Jovana Cvijića (1865. -1927.): "Svet treba da zna i da se uveri, da Srbija može da operiše s mnogo većom celinom, no što je njena teritorija. Od Srbije mogu da pođu najveće teritorijalne transformacije. Ne treba prezati od toga da se taj strah ulije u svet, ako je korisno za naše nacionalne interese". Ovaj Cvijićev stav iz godine 1907. bit će dosljedno proveden i nakon usvajanja Memoranduma SANU.

Memorandum SANU vjerno se drži velikosrpske tradicije još iz Kraljevine Srbije, samo ga idejno oblikuje u okolnostima posljednje jugoslavenske faze. U Kraljevini je afirmirano polazište "da su Srbi povijesno, etnološki i antropogeografski najvrednije stanovništvo i jezgra Balkanskoga poluotoka, te da stoga 'imaju pravo' u svoju državu uključiti sve zemlje gdje ima Srba i, dakako, vladati njima" (Stanko Žuljić u Izvori velikosrpske agresije, str. 328). Ovo da "imaju pravo" tamo gdje ga zapravo nemaju, nebrojeno će se puta ponoviti od 1986. pa do 5. kolovoza 1995., a čuje se i danas! Moguće je stoga, da su i sami Srbi povjerovali u nepostojeće im pravo proisteklo iz mitova i povijesnih krivotvorina.

Memorandum SANU predstavlja psihološku pripremu velikosrpske agresije prije očekivanog raspada SFRJ. Njegova je glavna teza kako je srpski narod nakon Drugoga svjetskog rata opljačkan, kako je Srbija necjelovita, te da su svi Srbi izvan Srbije u drugim federativnim dijelovima SFRJ ugroženi u svakom mogućem pogledu. Cilj Memoranduma jest mobilizacija srpstva oko velikosrpske ideje kako bi se u konačnici stvorila srpska hegemonija na području danas "bivše Jugoslavije".

Protusrpska koalicija

Memorandumovski su argumenti daleko od istine. Polazi se od neistine da Srbija gospodarski zaostaje u odnosu na druge republike te da je njezino gospodarstvo eksploatirano. Ističe se kako se nastoji "srpskom narodu usaditi osećanje krivice ne bi li se time osujetio njegov otpor političkoj i ekonomskoj podređenosti kojoj je stalno izložen". Glavni krivci su Slovenija i Hrvatska.

Tu je i teza kako je u Jugoslaviji stvorena protusrpska koalicija u obliku razvijenih i nerazvijenih republika, koja kulminira u izričaju kako se protiv Srbije vodi revanšistička politika, koja se "konačno izrazila i u genocidu". "Fizički, politički, pravni, kulturni genocid nad srpskim stanovništvom Kosova i Metohije… Kosovo nije jedino područje na kome je srpski narod pod pritiskom diskriminacije. Apsolutno, a ne samo relativno, opadanje broja Srba u Hrvatskoj dovoljan je dokaz za tu tvrdnju". Gotovo nevjerojatna je i tvrdnja kako je uz eksploatiran gospodarski sustav Srbije i njezin "politički položaj inferioran"!

Glede Hrvatske i budućih događaja u njoj važno je primijetiti tvrdnju kako Srbi u Hrvatskoj nikada, osim za vrijeme NDH, nisu bili toliko ugroženi kao danas. To je "prvorazredno političko pitanje. Ukoliko se rešenja ne pronađu, posledice mogu biti višestruko štetne ne samo po odnose u Hrvatskoj već i za cijelu Jugoslaviju".

Nakon Memoranduma protiv kojega Srpska pravoslavna crkva nije rekla ni jednu jedinu kritičku riječ, preostalo je, dakle, samo pronaći "vožda". Pronađen je u osobi Slobodana Miloševića. S njime započinje posljednja etapa velikosrpske osvajačke, imperijalističke, politike u okviru SFRJ. Miloševićev ratni pohod započinje 28. lipnja godine 1989. nedaleko Prištine na Gazimestanu, velikim skupom organiziranim povodom 600. obljetnice izgubljene Kosovske bitke.

Ondje je među ostalim izjavio: "…Šest stoljeća kasnije, danas, opet smo u bitkama i pred bitkama. One nisu oružane, premda i takve još nisu isključene. Ali, bez obzira kakve da su one, bitke se ne mogu dobiti bez odlučnosti, hrabrosti i požrtvovnosti". Prethodno je pokorena Vojvodina, koja upravo tih dana usvaja amandmane kojima prestaje biti konstitutivni element jugoslavenske federacije.

"Jogurt revolucija"

Milošević, sin pravoslavnog svećenika, praktičar je velikosrpske politike temeljene na neistinama i mitovima. Njegova je zadaća bila "popraviti" sve što je Memorandum označio i zacrtao. Prvo, učvrstiti Srbiju kao državu, što se prvenstveno odnosi na socijalističke autonomne pokrajine Kosovo i Vojvodinu. Milošević je to učinio represijom na Kosovu i tzv. jogurt revolucijom u Vojvodini. Drugo, on je morao riješiti pitanje srpskog stanovništva u drugim republikama budući da im je, tvrdi Memorandum, uskraćen jezik i pismo, kulturni razvitak i zajednički razvitak jedinstvene kulture srpskoga naroda.

Milošević je to krenuo "ispraviti" izravnom agresijom na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, dok je Crna Gora pokorena političkim sredstvima. Slovenija je puštena van iz velikosrpskog bratskog zagrljaja, očito u dogovoru s vanjskim čimbenicima.

U vezi s Memorandumom, dovoljno je samo reći kako su posrijedi potpuno neutemeljene tvrdnje, povijesni i politički falsifikati. No, one su bile primamljive Srbima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini koji su ih prihvatili - gotovo plebiscitarno. Razdoblje od Memoranduma, to jest od trenutka definitivne mobilizacije velikosrpskih ideologa i intelektualaca, pa do prijelomne godine 1990., velikosrpska politika koristi za svekoliku mobilizaciju srpstva, mitinge, velike skupove, prijetnje, otimanje oružja tzv. teritorijalne obrane drugih republika (čitaj naroda), definitivno posrbljivanje JNA i stvaranje atmosfere - "Srbi svi i svuda" od "Vardara pa do Triglava".

"Da bi se u cijelosti ostvarila ideja Velike Srbije, valja potisnuti najvažnijeg partnera: Hrvatsku" (Radovan Pavić). Za razliku od Slovenije, pokazalo se kako tom povijesnom izazovu i neizostavnom zadatku hrvatski komunisti nisu dorasli. Morali su zato raspisati slobodne, demokratske izbore jer drugoga izbora nisu imali s obzirom na to da niti su znali, a čini se nisu ni htjeli, suprotstaviti se velikosrpskoj terorističkoj politici i otvorenoj prijetnji vojne agresije.

Psihijatri i pjesnici
Maksimum hrvatskih komunista u toj situaciji predstavljalo je usvajanje amandmana u Saboru SRH, te Ustavni zakon za njihovo provođenje, kojima se otvorio put višestranačju i demokratskim procesima, što su i učinili 21. lipnja godine 1989.

Kao i Milošević, JNA je postupno otvoreno stala u zaštitu memorandumovskih ciljeva. Tek s JNA, kako su je zvali - "trećom armijom u Europi", velikosrpski bal vampira mogao je napokon započeti "u svim srpskim zemljama" i među svim "Srbima pravoslavne, katoličke i muslimanske vere". Za početak je trebalo organizirati Srbe u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini na razinu borbene gotovosti.

Taj posao prepušten je psihijatrima i pjesnicima, Jovanu Raškoviću i Radovanu Karadžiću, te velikosrpskim politemisarima iz Srbije. Njihov je jedini posao u početku bio uvjeriti Srbe u "ugroženim krajevima" u memorandumovske teze i upregnuti ih u oružanu fazu velikosrpske politike zacrtane još 1844. po Iliji Garašaninu u Načertanijama i obnovljene u Memorandumu SANU. Oni su to, na žalost, uspješno odradili!
(Nastavlja se)

Vijesti | Audio | Dom i svijet | Turizam | HIC TV | Oglasnik | Knjige | Hrvati izvan domovine | Linkovi | Marketing | O nama

Copyright 1999 - 2001 Croatian Information Centre. All rights reserved.
Included in this bulletn: Reproduction or copying of images is prohibited.
Croatian Information Centre - Service Agreements
Contact Croatian Information Centre