Odaberite knjigu!


cijena 150 Kn

 



Ovaj banner možete
postaviti na
svoju stranicu



VJESNIK, Podlistak, 21. ožujka 2005.
Piše: Nenad Piskač

VELIKOSRPSKA TVOREVINA NA HRVATSKOM TLU: IZVORNI DOKUMENTI O DJELOVANJU 'REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE' (VII.)

PROJEKT UJEDINJENJA SVIH SRPSKIH ZEMALJA

"Tzv. međunarodna zajednica je pokazala i držala da joj je mir na zadnjem mjestu, a na prvom joj je mjestu uništavanje cijelog jednog naroda"
"Ta ista zajednica pokazala je to i rezolucijama 815 i 820 Savjeta bezbjednosti i ne spriječavanjem agresije Republike Hrvatske na teritoriju RSK"

Od postanka "republike srpske krajine" pa do nekoliko tjedana prije njezina neslavna svršetka, kroz dokumente te velikosrpske tvorevine razvidna je njezina osnovna svrha i smisao. Ona se sastoji u ujedinjenu okupiranih hrvatskih krajeva s okupiranim bosansko hercegovačkim krajevima u jednu, jedinu i jedinstvenu velikosrpsku tvorevinu, koja se pak ima pripojiti Beogradu.

O tomu svjedoče brojni dokumenti. Sve je počelo s "Protokolom o saradnji između vlade Republike srpske i Republike srpske Krajine", sastavljenim u Banjoj Luci 22. listopada 1992. godine. Branko Đerić ("RS") i Zdravko Zečević ("RSK") potpisali su, među ostalim i poznate velikosrpske teze: "U razgovorima se pošlo od činjenice da na teritoriju dvije republike živi jedan narod tradicionalno povezan istim običajima, vjerom i jezikom i da nikada, u istoriji, između njega nije postojala stvarna državna granica. Raspadom Jugoslavije, koje je bila zajednička država za sav srpski narod, pokušavaju se razdvojiti Srbi bez uvažavanja prava na samoopredjeljenje i organizovanje svoje države. Rat, koji sa nesmanjenom žestinom bjesni ovim prostorima, i čiji je glavni cilj istrebljenje srpskog naroda, te međunarodna politička i ekonomska blokada, nametnuli su neophodnost oslonca jedne republike na drugu" (točka 1.).

"Secesionističko komadanje SFRJ"
Vlade se obvezuju da će svojim skupštinama predložiti "potrebna usuglašavanja", među kojima su isti "oblik vladavine i političkog sistema" te "određivanje istih državnih simbola". Složili su se i oko toga "da granice i graničnih prelaza između republika neće biti", a carinske poslove "prema SR Jugoslaviji i inozemstvu zajednički će obavljati carina Republike Srpske". Postignuti su zajednički zaključci glede platnog prometa, razvitka industrije, prometnica (prioritet put Benkovac - Bjeljina), željeznice, "jedinstveni sistem za prijenos električne energije, osnovati zajedničko javno preduzeće za snabdjevanje naftom i naftnim derivatima".

Dogovorena je i ratna suradnja "jedinstvenim organizovanjem i razvijanjem ratnog vazduhoplovstva, protiv-vazdušne odbrane, formiranjem zajedničkih snaga za obezbjeđenje državnih granica i uspostavljanjem jedinstvene komande". Zajednička djelatnost se proširuje i na druga područja: obrazovanje, zdravstvo, socijalna pitanja, "sakupljanje i distribuciju lijekova i sanitetskog materijala preko humanitarnih organizacija", informativni sustav itd. Na kraju: "Ovaj protokol stupa na snagu odmah".

Odmah je usvojena i prigodna "Deklaracija". Skupštine RS i RSK usvojile su je 31. listopada 1992. godine u Prijedoru, polazeći, među ostalim i od konstatacije "da su RSK i RS državni entiteti koji su, nakon secesionističkog komadanja SFRJ, nastali ovaploćenjem prava na samoodređenje i principa permanentnog suvereniteta naroda i nacija…".

U toj deklaraciji piše "da će pravni sistemi u RSK i RS biti identični".
Građani RS i RSK "imaju isto srpsko državljanstvo". Državni simboli su "isti": "grb Nemanjića sa krunom, zastava srpska: crveno-plavo-bela trobojka i himna Bože pravde". "Napad na jednu od republika smatra (se) istovremeno i napadom na drugu republiku, zbog čega stupaju u odbrambeni savez". Skupštine također iskazuju "spremnost za sve vidove povezivanja republika u oblasti inostranih poslova, informisanja, komunikacija, transporta, kulture, socijalne i zdravstvene zaštite…". Čak i "ekologije".

Povezivanje "srpskih republika"
Bitno je također da će skupštine "donijeti odluku da se izbori za zajedničku ustavotvornu skupštinu obave što prije, a najkasnije 90 dana po završetku rata". "Pokrenut će se inicijativa za sazivanje svih srpskih skupština (Republike Srpske Krajine, Republike Srpske, Republike Srbije i Republike Crne Gore ) gdje će se razmatrati politička, ekonomska, kulturna i druga pitanja koja su od opšteg interesa za srpski narod".

Osim toga: "Skupština RS i Republike Srpske Krajine opredeljuju se za državno ujedinjenje. Ovo opredeljenje provjerit će se Plebiscitom u ovim republikama, u najkraćem roku. Ujedinjenje se odlaže do isteka plana OUN o zaštiti Republike Srpske Krajine (Vensov plan) i sprovešće se na osnovu rezultata plebiscita". Ovaj dokument potpisali su predsjednici velikosrpskih skupština Mile Paspalj (RSK) i Momčilo Krajišnik (RS).
Kontinuitet politike "ujedinjenja" dokazuje i izjava Mile Paspalja od 28. travnja 1993. dana srpskoj agenciji Iskra u kojoj koristi međunarodne okolnosti kako bi ubrzao proces ujedinjenja okupiranih teritorija Hrvatske i BiH:

"Polazeći od opredeljenja izraženih kroz Prijedorsku deklaraciju, zasjedanje Narodne skupštine RSK i RS u Novom Gradu i sjednicu Narodne skupštine RS u Bijeljini dužan sam da obavijestim javnost da su se stekli uslovi za sazivanje sjednice Skupštine RSK radi definitivnog opredeljenja prema izvršavanju nabrojanih odluka predstavnika srpskog naroda.

"Najveći zatvor na svijetu"

Međunarodna zajednica je, ne čekajući demokratski čin - referendum o prihvatanju ili neprihvatanju Vens-Ovenovih mapa, požurila sa stvaranjem najvećeg zatvora na svijetu, u kome se nalazi 12 miliona ljudi. Mi smo na to bili spremni, a tzv. međunarodna zajednica je pokazala i držala da joj je mir na zadnjem mjestu, a na prvom joj je mjestu uništavanje cijelog jednog naroda. Ta ista zajednica pokazala je to i rezolucijama 815 i 820 Savjeta bezbjednosti i ne spriječavanjem agresije Republike Hrvatske na teritoriju RSK a isto tako i ne sprovođenja svoje vlastite rezolucije broj 802. Dakle, došao je ovaj sudbonosni trenutak kada ćemo definitivno početi provoditi u život sve ono što od nas očekuje naš narod…".

U Bijeljini je odmah 30. svibnja 1993. održano "savjetovanje političkih rukovodstava RS i RSK o povezivanju i saradnji". Radovan Karadžić tada izjavljuje: "Težnje naroda za ujedinjenjem su evidentne i mi ih moramo uvažavati. One će se realizovati sada ili kasnije…Da li bi se i kada ta država ujedinila sa onom istočno od Drine, to je isto tako pitanje međunarodnih velikih sila, koje ne poštuju međunarodno pravo".

A velikosrpkinja Biljana Plavšić još je praktičnija: "Predložila sam da se danas donesu zaključci u odnosu na ona naša zajednička skupštinska zasjedanja, jer takva zasjedanja više nemaju nikakva smisla ako ne oformimo zajedničku skupštinu, vladu i državu. Mi imamo danas definitivno da kažemo hoćemo li to ili nećemo. Osim toga, mislim da je politička klima za to danas vrlo dobra, odnosno, mi smo našim referendumom jednostavno skrenuli razmišljanja svijetu u drugom pravcu. Mi više ne smijemo dozvoliti da oni izmišljaju šta će nam činiti. Prvi korak u ovom međuprostoru Srbi treba da naprave. Pogotovu što se u nekim zvaničnim pregovorima pojavljuju ljudi koje nije birao narod iz Republike Srpske i Republike Srpske Krajine i mi im moramo oduzeti mandat".

Odluka o referendumu

Savjetovanje su pripomogli i srpski intelektualci, akademici Milorad Ekmečić i Slavko Leovac, te Slobodan Komazec, Budimir Košutić i drugi.
Skupština RSK "na sednici održanoj 05. juna 1993. godine donosi Odluku o raspisivanju referenduma i izjašnjavanu građana RSK". Referendumsko je pitanje: "Da li ste za ujedinjenje Republike Srpske Krajine i Republike Srpske u jedinstvenu državu uz mogućnost ujedinjenja sa ostalim Srpskim zemljama? Referendum će se održati 19. i 20. juna 1993. u vremenu od 7 do 19 časova".

Osnovana je i "Komisija u sastavu: Miloš Vojnović, predsjednik komisije, Dušan Starčević, član, Siniša Puškar, član, Slavica Filipović, član, Dragan Vojnović, član, Miloš Čičak, član, Boro Martinović, član i Drago Bulj, član", koja je zadužena za provođenje referenduma. Odluku "Broj: 01-2-24/1-93" potpisao je Mile Paspalj, a "Za tačnost otpravka: SEKRETAR Radmila Bjelica, dipl. pravnik".


(Nastavlja se)

 

Vijesti | Audio | Dom i svijet | Turizam | HIC TV | Oglasnik | Knjige | Hrvati izvan domovine | Linkovi | Marketing | O nama

Copyright 1999 - 2001 Croatian Information Centre. All rights reserved.
Included in this bulletn: Reproduction or copying of images is prohibited.
Croatian Information Centre - Service Agreements
Contact Croatian Information Centre