Ruže su vječne

 


Ruže su prekrasne cvjetnice koje su poznate tisućama godina i toliko se dugo već kultiviraju. Imale su svoje posebno značenje u pojedinim kulturama od rođenja do smrti, kao i u pogrebnim običajima. Poznata su ružina mirisna ulja, kupke, razni preparati i slično. Danas na svijetu postoji mnogo oblika, vrsta i sorti ruža. Uglavnom su prilagođene pojedinim područjima te su u svojim okruženjima kultivirane ruže postale zaista zadivljujuće. Zato ružu i zovemo kraljicom cvijeća.
Ruže ne podnose ni previsoke, niti preniske temperature, pa su naša su područja idealna za njihov uzgoj. Zemljište za sadnju ruža najbolje je s ono od pH 5,5 do pH 7, dakle slabo kiselo do neutralno, premda mogu rasti i u većim rasponima kiselosti. Traže prosječno bogata tla hranjivima i humusom. Vole stajski gnoj. Premda u tragovima, vrlo joj pogoduju neki mikroelementi kao što su željezo, bor i mangan. Ruže se dijele na hibridne čajevke, florabunde, ruže Patio, minijaturne ruže, ruže penjačice i puzavice /viseće/, grmolike ruže i ruže pokrivačice tla. Gotovo su nam svima poznate hibridne čajevke, jer su pogodne za rez. Na svakoj stapki, koje znaju biti i prilično dugačke, obično izraste po jedan cvijet. Ove vrste ruža najviše su kultivirane i kod njih nalazimo mnoštvo raznih boja i nijansi, od potpuno bijele do gotovo crne ili plave.

Koristimo ih kao bukete za poklon, za uljepšavanje naših stanova i dnevnih boravaka, ali jednako tako ih s ljubavlju nosimo i našim najdražima na mjesta njihovih vječnih počivališta.
Punocvjetne ili florabunde ruže imaju više cvjetova na jednoj cvjetnoj stapki. Samo ime im govori da su punog cvijeta i cvatu vrlo dugo, puno su jednostavnije i otpornije od čajevki pa ih je stoga lakše i održavati. Mogu biti grmolike ili stablašice. Naše stare domaće sorte bile su izuzetno bogata, opojna mirisa. Takvih izvornih ruža danas već rijetko srećemo i možemo ih naći tek u pokojem vrtu starih primorskih kuća koje su često i napuštene. Vrlo su otporne na hladnoću.

Ruže penjačice su posebno oblikovane ruže nastale cijepljenjem na uspravnu podlogu. Cijepimo ih obično na oko metar do metar i pol visine te na toj visini formiramo krošnju i stvaramo oblik malog stabla pa ih zato i zovemo stablašice. U prijašnja vremena ovakve stablašice su se obično koristile u patricijskim i ladanjskim kućama, kao maleni drvoredi uz glavnu stazu prema kući.
Puzavice ili žalosne ruže obično cijepimo na visinu od 1,8 metara te visećim granama dobivamo osjećaj kako puze. Ovako uzgojene ruže često su sađene kao pojedinačne biljke, jer tako najviše dolaze do izražaja.
Grmolike ruže formiraju tipičan grm i ne moramo ih cijepiti, prilično su bliske divljim ružama. Poneke botaničke ruže orezujemo vrlo malo i s oprezom, jer se kod veće rezidbe zna dogoditi da cvatu vrlo malo ili da cvatnja sasvim izostanRuže penjačice često nalazie.

Danas ruže koristimo vrlo često u našim vrtovima, ali samo ako su tla prikladna i bogata, jer samo tako dolaze do punog izražaja. Slaba, nekvalitetna tla s malo hranjiva neće omogućiti normalan rast i razvoj, a ruža nam neće moći pružiti optimum svoje ljepote. Zato je bolje ne saditi ruže na slabim tlima. Dakle, sadite i njegujte ruže na svojim okućnicama ili terasama, ali s mjerom i ljubavlju, a one će vam vaš trud nagraditi svojom neizmjernom ljepotom. (Željko PERAN)  Glas Istre

 


Vijesti | Audio | Dom i svijet | Turizam | HIC TV | Oglasnik | Knjige | Hrvati izvan domovine | Linkovi | Marketing | O nama

Copyright 1999 - 2001 Croatian Information Centre. All rights reserved.
Included in this bulletin: Reproduction or copying of images is prohibited.
Croatian Information Centre - Service Agreements
Contact Croatian Information Centre