vrt

24. kolovoza 2004.
Rascvjetana penjačica
Pavitina je omiljena vrsta zbog svojih prekrasnih cvjetova koji se neprekidno pojavljuju od lipnja, odnosno od travnja za sorte proljetne cvatnje
piše Marin KUKOČ, dipl. ing. agr.
Vjerojatno nema bolje cvatuće penjačice, koja će svojom bogatom i dugotrajnom cvatnjom ljeti ukrašavati vaš vrt ili terasu od klematisa ili pavitine kako je hrvatski naziv ove vrste.
Kao samonikla vrsta raste u brojnim područjima Europe, Sjeverne i Srednje Amerike, Australije i Azije. Od brojnih samoniklih vrsta, dobiveni su mnogi kultivari koji se međusobno razlikuju vremenom cvatnje, veličinom i bojom cvijeta.
Vjerojatno mnogi poznaju i divlju pavitinu (Clematis vitalba) vrstu koja i u nas samoniklo raste, penjući se uz ograde ili više raslinje. Neki su narodi osušene izboje ove, divlje vrste, koristili kao zamjenu za duhan.
Pavitina je omiljena vrsta zbog svojih prekrasnih cvjetova koji se neprekidno pojavljuju od lipnja, odnosno od travnja za sorte proljetne cvatnje. Sa cvatnjom prestaju s dolaskom jeseni, krajem rujna ili u listopadu. Iz svakog se cvijeta razvije zanimljiv dlakavi plod, zahvaljujući kojem ovu biljku u nekim zemljama Europe nazivaju staračka brada (Old man, s beard).
Idealna je vrsta koja će za kratko vrijeme prekriti ružan zid, pergolu, a spretno će se popeti i uz ogradu, stablo ili kakav grm.
Budući cvjeta u isto vrijeme kad i ruže, njihovom kombiniranom sadnjom s pavitinom dobivamo idealnu ljetnu kombinaciju.

Uzgoj Pavitine
Pavitinu uzgajamo u vrtu ili na balkonu gdje se sadi u dovoljno velikim uzgojnim posudama. Bez obzira na mjesto sadnje, uvijek biramo položaje koji su djelomično zasjenjeni, te koji nisu na udaru vjetra. Idealna je sadnja na istočnim ili zapadnim položajima, na tlima koja su bogata organskom tvari. Ako je tlo u kojem će se pavitina saditi teško, nužno ga je korigirati dodavanjem pijeska što će osigurati dobru odvodnjenost, a u isto vrijeme i zadržavanje dovoljnih količina vode. Kako se korijen pavitine proraste do dubine od 1,5 metara, dobro je što dublje prorahliti tlo u rupi za sadnju.
Idealno vrijeme sadnje je proljeće, makar se kontejnirane sadnice mogu saditi i tijekom ljeta. Pri sadnji je važno korjenovu balu posaditi nekoliko centimetara dublje no što je bila posađena u kontejneru. Na taj će se način postići bolje proraštanje korijenja, a u isto će vrijeme biljka biti manje osjetljiva na isušivanje ljeti.
Usporedo sa sadnjom uz biljku postavljamo i potporanj uz koji će se biljka penjati. Ako je zasađen kao samostalna biljka klematis će idealno uporište pronaći uz rešetkast drveni potporanj za koji će se lako prihvatiti viticama, a koji ukoliko se postavlja uz zid, treba od njega biti udaljen 15-20 cm. Ako ga sadite uz drveće ili grmlje, tek mu povremeno pomognite da se prihvati uz “prirodni” potporanj.

Nužno zasjenjivanje
Pavitina je biljka za koju se kaže kako “mora imati glavu na suncu, a noge u sjeni”. Iz tog je razloga po sadnji podnožje biljke potrebno zasjeniti. To možete učiniti sadnjom kakvog niskog grma, ili zasjenjivanjem sa nekoliko kamenih gromada.
Kod proljetne sadnje sve izboje koji nisu prolistali prikratimo na visinu od 15-ak centimetara od tla, dok prolistalim biljkama prikratimo sve izboje za jednu trećinu. Na taj ćemo način postići bolju razgranjenost.
Nekoliko je različitih podjela pavitina ovisno o vremenu cvatnje, obliku i veličini cvijeta i dr., no uzgajivačima možda najvažnija jest ona po vremenu cvatnje.
Tako razlikujemo rane sorte koje cvjetaju jednom godišnje, u travnju i svibnju. Nešto su sitnijih cvjetova, ali zato mnogobrojnijih.
Drugu skupinu čine sorte koje cvjetaju dva puta godišnje. Prva je cvatnja tijekom svibnja i lipnja, a cvjetovima se okite ponovno u kolovozu i rujnu. Cvjetovi su ovih sorti krupni.
U trećoj su pak skupini one sorte koje cvjetaju ljeti, od lipnja do rujna.

Razmnožavanje

Klematis je, kao uostalom i većinu ukrasnog bilja vrlo jednostavno razmnožiti. Moguće je to učiniti reznicama ili grebenicama.
Svima onima koji u vrtu imaju zasađen klematis, razmnožavanje grebenicama biti će vrlo jednostavno. U proljeće treba uz biljku iskopati jarak dubine 10-ak centimetara. Na dno jarka, ukoliko je tlo u vrtu loše kvalitete, dodajemo sloj komposta. U jarak položimo izboj koji žičanim kukama prihvatimo uz tlo. Nakon toga jarak zatrpamo. Uz redovito zalijevanje izboj će se brzo zakorjeniti. No kako bi u to bili posve sigurni pričekamo do slijedećeg proljeća kada rezom odvajamo izboj od matične biljke.


Bolesti i štetnici

Od štetnika se na klematisu povremeno mogu pojaviti lisne uši, najčešće na mladim izbojima, koji za jakog napada mogu potpuno uvenuti. Vrlo ih je lako suzbiti nekim od insekticida. Mladim izbojima rado će se pogostiti i puževi, no njih je na sreću lako u tome spriječiti.
Mnogi veći problem čine uzročnici nekih bolesti, od kojih je najčešće venuće, uzrokovano dvjema vrstama gljivica.
Simptomi koji se vide kao venuće listova i izboja javljaju se naglo, tako da za samo nekoliko dana dođe do naglog propadanja čitave biljke. Do zaraze najčešće dolazi ljeti, za sušna i vruća vremena. Gljivice koje su uzročnici venuća razaraju provodne snopove u biljci, čime je onemogućeno kolanje sokova, a kako se transpiracijom iz lišća gube velike količine vode, biljka se vrlo brzo osuši.
Učinkovitog sredstva za sprječavanje bolesti nema, pa je zato nakon pojave simptoma biljku odmah potrebno orezati do tla, a sve izboje spaliti. Kako pavitina ima jaku izbojnu snagu iz korijena, vrlo će brzo potjerati nove izboje.
Održavanjem dobre vitalnosti biljke, utječemo i na smanjenu opasnost od zaraze gljivicama. Zato je za jakih vrućina biljku potrebno redovito i obilno zalijevati, te prihranjivati tekućim hranjivima. Do prodora gljivica dolazi preko oštećenih izboja, pa je nužno sprječavanje njihova oštećivanja. Redovito uklanjajte i ocvale cvjetove, te osušene listove i izboje.


Pravilnim orezivanjem do bogate cvatnje

Ovisno o vremenu cvatnje određujemo i način orezivanja. Tako se sorte iz prve skupine u pravilu uopće ne orezuju, već se samo uklanjaju izboji koji nam smetaju pri prolasku i sl. Kako ove sorte cvjetne pupove formiraju u kasno ljeto ili jesen, rezidbom bi uklonili zametnute cvjetove tako da biljka slijedeće godine uopće ne bi cvjetala, ili bi procvjetala tek pokojim cvijetom.
Sorte koje pripadaju drugoj skupini (cvatnja 5./6. mj., 8./9. mj.) također se orezuju tek minimalno. U rano proljeće do prvog pupa prikraćujemo samo oštećene i nedovoljno razvijene izboje, a nakon prve cvatnje uklanjamo sve zametnute plodove. Tek svakih 4-5 godina krajem zime možemo obaviti jaču rezidbu.
Sorte treće skupine cvjetaju na ovogodišnjim izbojima, pa njih orezujemo krajem zime ili početkom proljeća, redovito svake godine. Reže se tako da se uklanjaju svi stari izboji do najnižeg dobro razvijenog pupa.
Na ovaj način orezana biljka svake će godine stvarati mnogo novih izboja sa obiljem cvjetova.

Slobodna Dalmacija