vrt

29. lipnja 2007.
KAKO DO ŽIVICE PO VAŠOJ MJERI - SADNJA I ODRŽAVANJE DO KONAČNOG IZGLEDA
Vrtlar mora imati oštre škare i hrabro srce
Prvu godinu po sadnji, a nerijetko i drugu, morat ćemo posađenu živicu često zalijevati. U slučaju sušnih ljetnih mjeseci poželjno je da to bude dva do tri puta tjedno . Ono što se često zaboravi ili se ne zna jest nužnost prvog reza sadnica odmah po sadnji, da bismo dobili ujednačenu visinu i smanjili lisnu masu, jer je svako presađivanje za biljku šok . Što češće orezujemo živu ogradu, moramo je češće i prihranjivati. Minimum je dva puta godišnje i to u rano proljeće i kasnu jesen
Piše Tatjana MANDIĆ BULIĆ
Kao što sam prošli put obećala, u ovom ćemo se broju pozabaviti sadnjom i održavanjem žive ograde do konačnog izgleda. Nadam se da ste imali dovoljno vremena odlučiti se za tip i vrstu žive ograde pa se nećemo vraćati na tu temu. Iako su nas pritisnule paklene vrućine, za rad u vrtu još nije prekasno, naravno ako poštujemo nekoliko uvjeta. Prvi je da za sadnju u ovo doba godine uvijek koristimo kontejnirane sadnice, a drugi da u skladu s mogućnostima i potrebama koristimo odgovarajuću tip sustava za zalijevanje.

Kad kažemo kontejnirana sadnica mislimo na razne posude u kojima su sadnice rasle do trenutka sadnje na stalno mjesto. To mogu biti čašice od jogurta, ako koristimo sadnice iz kućne radinosti, ili pak posebne PVC vrećice odnosno vaze, ovisno o veličini, vrsti i starosti sadnice. Bit je u tome da zemlja oko korijenovog sustava ostaje netaknuta pri sadnji odnosno da se što je moguće manje raspe prilikom vađenja iz kontejnera. Na taj ćemo način osigurati gotovo 100-postotni primitak sadnica i one će vrlo brzo >krenuti<.

Cik-cak linija ili pomoć špage

Idealno je sadnice posaditi u razmaku od 30-ak centimetara i to u cik-cak liniji, ako imamo dovoljno mjesta. Ako nismo previše vješti i nemamo >oko sokolovo<, možemo si posao olakšati na način da zategnemo tanju špagu duž cijele zamišljene crte sadnje, da bismo je obavili na istoj udaljenosti od zida. Ako želimo da živica ne zauzme veliku površinu sadit ćemo je jednoredno, ali opet u istom razmaku. Da bismo si olakšali posao dobro je odrezati letvu ili nešto slično na mjeru pa je koristiti za određivanje mjesta sadnje, vodeći računa da mjerimo od sredine jedne do sredine sljedeće rupe. Moguće je kopati i kanal, pri čemu se olakšava postavljanje sadnica na isti razmak, ali si stvaramo dodatni posao na iskopu i zatrpavanju. Sadimo na dubinu od 30-ak cm, opet ovisno o veličini sadnice odnosno kontejnera, vodeći računa da nam biljka bude posađena svega nešto niže od onoga što je bila u posudi. Na dno rupe dodamo malo zrelog stajnjaka, umjetnog gnojiva ili komposta iz vlastite proizvodnje pazeći da ne dođe u direktan dodir s korijenjem. Na gnojivo stavljamo sloj zemlje pa tek tada sadnicu.

Nakon sadnje tlo oko biljke treba dobro ugaziti i zaliti te napraviti >zdjelice< oko nje, da bismo spriječili otjecanje i omogućili zadržavanje vode uz biljku. Zalijevanje po sadnji je obavezna mjera koja se nikako ne smije propustiti čak i u slučajevima ako je zemlja vlažna od prethodne kiše. Tako će se zemlja priljubiti uz novoposađenu biljku i istisnuti suvišan zrak koji ostaje u tlu nakon sadnje.

Ono što se često zaboravi ili se ne zna jest nužnost prvog reza sadnica odmah po sadnji, da bismo dobili ujednačenu visinu i smanjili lisnu masu, jer je svako presađivanje za biljku šok. Na taj način omogućavamo da se brže uspostavi veza korijen - nadzemni dio i da prilagodba na novu poziciju prođe bezbolnije. Rez se provodi na način da se odreže do 1/3 vršnog i postranih izbojaka neposredno iznad pupa (oko jedan centimetar). Biljka će na mjestu reza uskoro potjerati nove izbojke pa ćemo tom mjerom dobiti gušću živu ogradu. Česta je greška izbjegavanje reza dok živica ne dostigne željenu visinu, u želji da se što prije zaklonimo od neželjenih pogleda. Međutim, u tom slučaju dobit ćemo rijetku i nefunkcionalnu ogradu, a kasnijim rezom nikad ne možemo postići istu kvalitetu kao da smo to učinili pravovremenim, učestalim i ne drastičnim rezom. Kad kažem učestalo orezivanje, onda mislim na orezivanje žive ograde barem jednom mjesečno u tijeku vegetacije, a po potrebi i češće.

Živice većih listova treba orezivati ručno

Ako imamo sustav za zalijevanje ili su vremenske prilike izuzetno pogodne za rast biljaka, orezivanje se provodi i češće. Ne mora to biti jako orezivanje, dapače, češće orezivanje pri čemu se uklanja manje lisne mase daje bolje rezultate od onog povremenog i drastičnog. Izuzetak je jedino rano proljetno orezivanje, kad želimo nanovo oblikovati ili smanjiti već preraslu odnosno pomladiti ostarjelu živu ogradu. U tom slučaju dozvoljen je grublji rez. Ovaj drastičan rez provodimo uglavnom motornom ili ručnom pilom, a one redovne, mjesečne oštrim ručnim, električnim ili motornim škarama. Ako ste se odlučili za vrstu živice s većim listom, orezivanje je bolje provoditi ručno jer električne i motorne škare površinu lišća ostave neurednom.

Prvu godinu po sadnji, a nerijetko i drugu, morat ćemo posađenu živicu često zalijevati. U slučaju sušnih ljetnih mjeseci poželjno je da to bude dva do tri puta tjedno. Zalijevanje uvijek provodimo rano ujutro ili kasno navečer, kad se zemlja ohladi, da bismo izbjegli efekt >furenja<. To je čest slučaj kod mladog lišća ako se zalijevanje provodi usred dana za vrijeme ljetnih vrućina.

Što češće orezujemo živu ogradu, moramo je češće i prihranjivati. Minimum je dva puta godišnje i to u rano proljeće i kasnu jesen. Rano proljetno prihranjivanje provodi se gnojivima (prirodnim ili umjetnim) s većim sadržajem dušika, da bi se omogućio potreban doticaj hranjivima u punoj vegetaciji. U jesen prihranu pak provodimo gnojivima s većim sadržajem kalija, da bismo biljku pripremili za kvalitetno prezimljavanje i zaštitili od smrzavanja.

U slučaju pojave štetnika ili bolesti treba brzo reagirati. Čest je napad pipa (vrsta kornjaša) na živici od lovor višnje ili pojava pepelnice na ogradi od japanske kurirke, pogotovu one žutozelenog lista. Kako ne biste bili svjedoci potpune defolijacije (opadanja) lišća s vaše živice, odmah se posavjetujte sa stručnjakom i promptno reagirajte. U agrarijama možete pronaći široku paletu sredstava pa odaberite ono primjereno simptomima.

Nadam se da sam uspjela dati odgovor na većinu pitanja koja su vas mučila. Ako po ovim naputcima budete uspjeli odnjegovati kvalitetnu živu ogradu, znat ću da su savjeti pali na plodno tlo. I ne bojte se orezivanja. Stara vrtlarska poslovica kaže >Vrtlar mora imati oštre škare i hrabro srce<, što znači da vještim i znalačkim rezom pomažemo i biljci i sebi. Do sljedećeg susreta obavite prvi rez, ako već niste, i zalijevajte vašu ogradu vodom i pažnjom. Glas Istre