 | ||||||||||||
 | ||||||||||||
 |
|
 | ||||||||||
| ||||||||||||
|
|
 | |||||||||||
3. prosinca 2007. Prije sadnje moramo znati što želimo Prvo i najvažnije je znanje o tome kakve će dimenzije stablo imati u svojoj punoj zrelosti. Ako ta vrsta dosiže visinu od 15 metara i promjer krošnje od 8-10 metara, sigurno je nećemo posaditi u vrt male površine. Još je važnije voditi računa o dovoljnoj udaljenost sadnice od objekta, zida, staze i sl. jer će svojim granama u budućnosti oštećivati fasadu ili oluk, a korijenjem podizati stazu ili rušiti ogradni zid.Neke vrste imaju glavnu žilu srčanicu koja ide u dubinu i rijetko se širi postrano. Stoga su takve vrste (kao npr. cedrovi) pogodne za sadnju uz staze i putove jer ih neće oštećivati. Izuzetak su situacije kada korijenov sustav naiđe na prepreku tj. kamenu ploču u dubini (što je čest slučaj u našem podneblju) pa počne rasti u širinu. Druge vrste poput pinije, ladonje, bagrema i sl. vrlo često prave probleme u okućnicama ukoliko nisu posađene na primjerenoj udaljenosti. Ukoliko sadimo grupu stabala, činimo to na sigurnoj i dovoljnoj udaljenosti jednog stabla od drugog što ovisi o njegovoj konačnoj veličini i habitusu kako bi se svaka krošnja mogla optimalno razviti, ali i ostaviti dovoljno svjetlosti za podstojnu etažu grmlja i trajnica. Uglavnom je to sadnja na razmaku od najmanje četiri metra jednog stabla od drugog (kada se radi o vrstama manjeg habitusa) pa i do 10 metara. Stoga je važno poznavati karakteristike određene vrste. Grane prema cesti i susjedu treba potkresivati Znajte da ste dužni, ukoliko posjedujete stablo u vašoj okućnici, grane koje izlaze iz vašeg dvorišta redovito potkresivati na visinu koja neće ometati pješački i cestovni promet, a ukoliko one prelaze u susjedni vrt, susjed ih ima pravo odrezati ukoliko vi to ne učinite.Ako, pak, ne raspolažete velikom vrtnom površinom, a ne želite se odreći stabla u vrtu, možete se odlučiti za vrste manjeg habitusa. U tu svrhu predlažem sadnju ukrasne crvenolisne šljive, albicije, poincijane i sl. Takav će odabir biti pun pogodak za one s manjim vrtom. Te vrste krase neobična boja lista (Prunus cerassifera 'Pissardi'), zanimljivi cvijetovi (Poincijana gillessi) i medni miris (Albizzia julibrissin). Kada se odlučujemo na sadnju stabla, prilikom izbora vrste moramo voditi računa o kakvoj se površini radi i koja će biti uloga stabla. Da li je to površina s nekom namjenom (rekreacijska, za odmor i sl.), služi li u >izložbene< svrhe ili ima zaštitnu ulogu (buka, prašina, vjetar) pa ovisno o tome možemo raditi prvi odabir vrste. Sadnja može biti pojedinačna kao jedno soliterno stablo i tada uglavnom odabiremo već odrasli primjerak i vrstu koja će se tu dobro uklopiti sa svojim karakteristikama i prilagoditi postojećim uvjetima. U svakom slučaju moramo biti sigurni da se na mjestu planirane sadnje ne nalazi infrastruktura koja bi nam mogla poremetiti sadnju i uzrokovati naknadne probleme. Osim ugodne sjene koju stabla pružaju, kao i zaštitne uloge koju imaju, veliki broj vrsta cvate pa su oku ugodni i s tog aspekta. Zasigurno je draže prisustvo stabla koje cvate i pritom još pruža i ugodan miris od onog koji se ne može podičiti takvim svojstvom. Preporučujem bagrem, divlji kesten, judič, albiziju, magnoliju... Od vrsta koje cvjetaju u našem podneblju najčešća su i toplo ih preporučujem: bagrem, divlji kesten, judič, albiziju, magnoliju (listopadnu i zimzelenu), katalpu, lipu, meliju. Svaka će od njih dati maksimalan efekt ako se posadi na, za nju, idealno mjesto.Svaka od ovih vrsta ima svoj specifični habitus (oblik). Kesten je oblikom zaobljen, albicija razgranata, a katalpa i jedno i drugo. Velecvjetna magnolija je konična, a bagrem stupast. Na osnovu ovoga vidimo da će sam oblik krošnje diktirati kako mjesto sadnje tako i razmak. Tako ćemo kestene i lipu saditi na najmanji razmak od 10 metara, dok albiciju ili meliju možemo posaditi i na pet metara razmaka. Općenito, ne preporuča se sadnja stabala na manjem razmaku od 4-5 metara osim izuzetno stupastih vrsta i (ili) kultivara (npr. čempresi, 'Fastigiata' kultivari i sl.). Kada smo odabrali sadno mjesto, moramo iskopati dovoljno veliku rupu. Neka bude duboka jedan metar i široka i visoka isto toliko. Do jedne trećine dubine rupe dodajte mješavinu iskopane zemlje i zrelog stajskog gnoja. Na ovaj sloj dodajte sloj humusa pa tek onda položite sadnicu da korijenov sustav ne bi došao u neposredan dodir s gnojem. Napunite rupu do vrha, ubacite deblji kolac koji će onemogućiti pomicanje nadzemnog dijela stabla i povežite ga s biljkom gumenim povezom da spriječite oštećivanje kore. Na kraju nježno nagazite zemlju kako bi se sljubila uz korijenje, formirajte prsten oko sadnice koji će zadržavati vodu uz biljku te obavezno biljku obilno zalijte. Ovakva je procedura obavezna bilo da se radi o sadnici golog korijena, baliranoj ili kontejniranoj (u posudi). Budući da je danas ekološka svijest ljudi sve veća, a i intenzivno se radi na njenom podizanju, želja i ambicija je gotovo svakog vlasnika bar malog vrtnog prostora da posadi stablo koje može imati i emotivan prizvuk jer nekada, pa i danas ponegdje, stablo se sadi pri rođenju djeteta. Danas je zbog nedostatka prostora nemoguće saditi velika i visoka stabla. Stoga se, zahvaljujući genetici, ali i naporu rasadničara i uzgajivača bilja, mogu naći biljne vrste uzgojene kao stablašice, a koje izvorno imaju oblik grma. Primjerice oleandar (Nerium oleander), glog (Crategus sp.), indijski jorgovan (Lagerstroemia indica), lovor (Laurus nobilis) i sl. Sve se one mogu koristiti za sadnju u vrtovima manjih dimenzija.
|
||||||||||||
| ||||||||||||
|
| ||||||||||||
Copyright 1999 - 2001 Croatian Information Centre. All rights reserved. Included in this bulletin: Reproduction or copying of images is prohibited. Croatian Information Centre - Service Agreements Contact Croatian Information Centre | ||||||||||||
