 | |||||||||||||
 | |||||||||||||
 |
|
 | |||||||||||
| |||||||||||||
|
|
| ||||||||||||
|
29. veljače 2008. Piše Tatjana MANDIĆ BULIĆ Evo nam skoro i proljeća. Sve nagovještava njegov dolazak. Temperature su sve više, tako da samo još kalendarski proljeće nije stiglo. Visibabe cvjetaju već gotovo mjesec dana, ljubičice su već u punom cvatu, a šafrani i šumarice sramežljivo promaljaju glavice ispod lisnog prekrivača. Još malo i ode zima. Posljednji je trenutak da se probudimo i prionemo radovima u vrtu, ako to već nismo učinili. Za sve ljubitelje voćaka i uzgoja zdravog voća, evo jedna radosna vijest. Još nije kasno da posadite poneku voćkicu u svome vrtu. Čak i ako imate mali vrt, dovoljno je da među mnoštvom vrsta i sorti odaberete neku koja će vas tijekom ljeta i jeseni uveseljavati svojim plodovima. Ne saditi u smrznuto tlo Što se tiče vremena sadnje, voćke se mogu saditi od listopada do travnja u doba mirovanja vegetacije, ali ne u smrznuto tlo. Rana jesenska sadnja ima prednost nad kasnom proljetnom jer će korjenov sustav imati bolje uvijete za prilagodbu i obnavljanje oštećenja nastalih tijekom presađivanja. U ranu jesen, dok je tlo još vlažno i toplo, brže zacjeljuju korjenove rane. U proljeće prije pupanja i listanja nastavlja se intenzivan rast korijena pa su mlade voćke sposobne nadzemni dio opskrbljivati vodom i hranjivim tvarima. Zbog svega navedenog, voćke posađene u jesen brže se i bolje razvijaju prvu godinu po sadnji, ukoliko se sadi u toplijim krajevima. Ako se, pak, sadi u hladnijim i sjevernim područjima, rezultati jesenje sadnje su lošiji jer se javljaju neželjene posljedice. Ako voćke prekasno sadimo u hladno i vlažno tlo, neće odmah početi s obnavljanjem korjenovog sustava, već će se to zbiti u proljeće kad se tlo zagrije. U međuvremenu, na ranama korijenja nastaju ozebline, truljenja i sl. U južnijim krajevima više vremena za sadnju U toplijim, južnim krajevima sadnja se može obavljati tijekom cijele jeseni pa čak i zime ako je blaga. Ranija sadnja u proljeće je bolja od kasne proljetne jer se korjenova mreža obnovi i zacjeljuje prije rasta nadzemnog dijela. Kasna proljetna sadnja nosi niz negativnih posljedica. Prvo, korijen je nepripremljen i nedovoljno razvijen pa se nadzemni dio ne može opskrbljivati dovoljnom količinom vode i hranjiva. Naime, rast nadzemnog i podzemnog dijela (korijena) biljke počinje gotovo istovremeno. Kada zbog povišenih temperatura krene nagli rast nadzemnog dijela, biljka traži puno vode. Ako korijen nije sposoban snabdjeti biljku ni vodom ni hranjivima, dolazi do zastoja rasta novoposađene voćke tijekom te godine. Kod kasne proljetne sadnje u toplijim predjelima često rano nastupa sušno razdoblje pa biljke dodatno trpe nepovoljne uvjete. Zato je kod kasne proljetne sadnje rizik od neprimanja voćaka vrlo velik. U ovom našem podneblju odabir voćke će biti nešto sužen. To znaju svi koji su već pokušavali saditi određene biljne vrste pa im nije polazilo za rukom. Za naše podneblje, gdje je klima prilično blaga, a karbonata u tlu ima u suvišku, odabir će pasti na vrste koje tu rastu od pamtivijeka. Neka to bude neka dobra sorta smokve, stolna maslina ili loza. Za one koji vole eksperimentirati, i šljiva, breskva i nektarina bit će dobar izbor. Badem je uvijek dobar izbor u našim krajevima, dok će već zaboravljene nešpula i žižula biti pravo osvježenje. U unutrašnjosti Istre dobro će roditi i dunja, što su znali još naši stari koji su često uzgajali kunje u svome dvorištu. I smokve su oduvijek bile prepoznatljiva voćka ovih krajeva. Rado se jela u svježem i suhom stanju, ali i spravljena kao smokvenjak (kolač od smokava) ili u rakiji. Pažljivo pri izboru podloge za cijepljenje Što se jabuka, krušaka, šljiva i drugog nazoviobičnog voća tiče, za ovo naše podneblje baš i nisu. Naime, vrlo se lako može desiti da biljka vrlo dobro krene, a da se nakon par godina, kad već pomislite da se lijepo primila, iznenada osuši. Takva je situacija najčešća kod marelice, a nerijetko se isto dešava i trešnji. Ova posljednja može vrlo dobro rasti i ploditi ukoliko su zadovoljeni uvjeti za vodom u razdoblju intenzivnog rasta. Vrlo je važno kod odabira voćne vrste voditi računa o podlozi na kojoj je plemka nacijepljena. U našem podneblju puno će se bolje prilagoditi šljiva koja je cijepljena na sjemenjak ili armulin. Breskva i nektarina bolje će se ponašati ako su cijepljene na vinogradarsku breskvu ili badem. Te su podloge puno otpornije na višak karbonata od drugih podloga. Sadna jama - dovoljno duboka i široka Kada ste odabrali voćnu vrste i sortu u rasadniku, pobrinite se da je što kvalitetnije posadite. Po onoj narodnoj >kako ćeš prontati postelju tako ćeš i spati<, vrlo je važno obaviti kvalitetnu pripremu sadne jame u koju ćete posaditi biljku. Neka rupa bude dovoljno duboka i široka, bez obzira što sadnica voćke ima mali korijen. Dubina i širina sadne jame neka bude kao za manje stablo, minimalno 50 centimetara . Nakon iskopa vratite jednu trećinu iskopane zemlje, dodajte lopatu-dvije prevrelog stajskog gnojiva i ponovo naspite zemlju. Na tako pripremljenu jamu postavite sadnicu voćke koju ste prethodno umočili u žitku smjesu zemlje i gnoja pripremljenu u kanti. Posađenu voćku odmah zakolčite pomoću debljeg kolca koji će onemogućiti pomicanje korjenovog sustava uslijed jačeg vjetra. Kada ste sadnicu položili na dubinu ne veću od cijepnog mjesta, pažljivo rupu napunite do vrha zemljom. Nježno nagazite oko sadnice, formirajte lijevak za zadržavanje vode i dobro zalijte. Zalijevanje je obavezna mjera koju ne smijete ispustiti, čak i ako smatrate da je tlo vlažno ili čak blatno. Zalijevanje odmah po sadnji omogućit će kontakt korjenovog sustava sa zemljom i omogućiti da zrak izađe oko zone korijena. Tlo oko posađene voćke prekrijte korom ili pokošenom travom radi čuvanja vlage. Ukoliko sadite više voćaka, vodite računa o njenom prirodnom izgledu, tj. o konačnoj veličini koju će biljka imati. Neka razmak sadnje u redu i između redova bude dovoljno velik da se biljka može nesmetano razvijati u budućnosti. Također, neka biljka bude dovoljno odmaknuta (minimalno tri metra) od susjedne parcele. Odaberite odmah i uzgojni oblik koji će najbolje odgovarati određenoj vrsti, kao i vašim zahtjevima. Neke vrste spontano u prirodi imaju određeni rast. Najbolje ga je takvim i zadržati. Ukoliko ste limitirani prostorom ili drugim uvjetima (visina debla pogodna za branje, mehanizacija i sl.), odmalena formirajte voćku u željenom uzgojnom obliku. Badem i šljiva uglavnom zadržavaju piramidalan oblik, maslina se reže na tri osnovne grane, a slično i breskva i nektarina. Uzgojni oblik vretenasti grm idealan je za male vrtove. U takvom se uzgojnom obliku voćke mogu uzgajati i u većoj posudi na balkonu. Idealan je za breskve koje traže svakogodišnje orezivanje. Odstranite cvjetove po sadnji kako plodovi ne bi dodatno opterećivali tek posađenu voćku jer je prioritet prve godine sadnje razvoj korijena. Nakon sadnje sadnicu je potrebno prikratiti na metar visine. Na taj ćemo način izazvati rast postranih mladica, od kojih ćemo odabrati nekoliko dobro razvijenih i ostaviti ih na provodnici. Tada ćemo provesti prorjeđivanje i uklanjanje svih izbojaka koji rastu u unutrašnjosti krošnje i okomito. Osnovna rezidba je gotovo obavezna svake godine pri uzgoju gotovo svih vrsta voćaka, a dobrodošao je i rez u zeleno, tj. tijekom vegetacije. Toliko o odabiru, sadnji i uzgoju voćaka. Nije jednostavno, ali čovjeka veseli kada ubere plodove svoga rada direktno sa stabla u svome vrtu. . (Glas Istre) |
|||||||||||||
 |
Isprintaj |  |
Proslijedi |