26. lipnja 2008.
SUKULENTI MOGU BEZ VODE, ALI NE I SRCA
Taj čudesan svijet kaktusa
Budući da svi spadaju u veliku botaničku porodicu kaktusa, sve generalno nazivamo tim imenom mada su brojni rodovi na koje se ta porodica dijeli. Također, svaki od tih rodova ima mnoštvo predstavnika od kojih svaki ponaosob ima razloga za divljenje
Piše Tatjana MANDIĆ BULIĆ
Imati vrt potreba je današnjeg čovjeka. Način života koji nas nerijetko tjera na brzinu i površnost često rezultira bolestima i nezadovoljstvom. Mala zelena oaza uz prostor u kojem boravimo može nas uspješno relaksirati i osvježiti um.
Dosad smo mnogo govorili o raznim vrstama bilja, načinu uzgoja i njihovim potrebama stavljajući uvijek u prvi plan čovjeka i korist koju mu biljke pružaju. Svaka je biljčica priča za sebe, neka sa sretnim, neka s tužnim završetkom. Uostalom, tako je i s ljudima. Što ih više mazimo i pazimo, veća je vjerojatnost da će ući u prvu skupinu.

Samozatajne biljčice izuzetne ljepote
Skupina bilja koja na prvi pogled djeluje nezahtjevno, a zapravo treba veliku brigu, su kaktusi i sukulenti. Ove samozatajne biljčice izuzetne su ljepote kada cvatu cvjetovima raznih boja i oblika.
Kaktusi i sukulenti uglavnom su mali rastom te su prikladni za svaki kutak kuće ili vrta. Oni veći mogu pak dominirati u vrtu. Naime, struktura ovih biljaka je potpuno drugačija od ostalih. Samim time privlače pažnju poput ružnog pačeta koji se pretvara u labuda. Kada ih vidimo
onako neobične, otvara nam se mnoštvo pitanja o njihovom uzgoju, porijeklu, nabavi i sl.
Budući da svi spadaju u veliku botaničku porodicu kaktusa, sve generalno nazivamo tim imenom, iako postoje brojni rodovi na koje se ta porodica dijeli. Svaki od tih rodova ima mnoštvo predstavnika koji su vrijedni divljenja. Te krasotice spontano žive isključivo na američkom kontinentu. Nakon otkrića Amerike prenosili su se u druge dijelove svijeta. Neki od tih rodova, npr. Opuntia, u velikom su broju prisutni i kod nas tj. u našem priobalju. Budući da su izvorno vezani za sušna i topla podneblja, prilagođeni su životu u pustinjskim uvjetima. Upravo zbog toga listovi su im zakržljali, a zamijenile su ih bodlje koje ih štite od gubitka vode te žednih životinja. Neki od njih, poput Mammillaria, presvučeni su vunenom prevlakom da bi dodatno smanjili transpiraciju vode iz tijela kaktusa. Neki su vještinu skrivanja od sunčevih zraka razvili do te mjere da se za vrelih i sušnih dana zavlače u zemlju i na taj način štite tijelo puno vode od isušivanja.

Zima je ključna za uzgoj kaktusa
Tijekom zimskih mjeseci većina kaktusa miruje, što je ključ uspjeha za njihov uzgoj. Samo će nakon uspješnog prezimljavanja bogato cvjetati. Potrebno im je osigurati mirovanje od studenog do ožujka na temperaturi od oko deset stupnjeva Celzija. Na višim temperaturama kaktusi će nastaviti rasti. Naime, tijekom zimskih mjeseci smanjen je broj sunčanih sati pa će biljčice rasti u visinu pri čemu će izgubiti svoj prirodan prepoznatljiv oblik. Ako je temperatura niža, sukulenti se mogu oštetiti i konačno uvenuti. Tijekom zimskog mirovanja kaktusi se gotovo ne zalijevaju da bi se sačuvao osjetljiv korijen od viška vlage i truljenja. U tom razdoblju oni se zalijevaju jednom mjesečno, no ne preobilno.
Nakon zimskog mirovanja slijedi proljetni rast i priprema za cvatnju. Tada je biljkama neophodna sunčeva svjetlost za stvaranje cvjetnih pupova. Ako su svi uvjeti tijekom zime bili zadovoljeni, kaktusi će nas nagraditi bogatom cvatnjom.
Neki od popularnih rodova koji se sve češće uzgajaju su Rebutia, Mammillaria, Echinocactus, Ferocactus, Gymnocalycium.
Ferocactusi su najveći loptasti kaktusi koji se tijekom svoga rasta izduže i do nekoliko metara. To su oni stanovnici pustinje koje uvijek gledamo u kaubojskim filmovima ili crtićima za djecu. Upravo zbog njihovih velikih i opasnih bodlji dobili su ime ferox što na latinskom znači - strašan. Rastu vrlo brzo ako im osiguramo dovoljno svjetlosti, zraka i kiseli hranjivi supstrat. Cvjetat će prekrasnim cvjetovima koji se probijaju između opakih bodlji.

Globalno zatopljenje utječe na cvatnju
Echinocactus je gotovo najčešći u svim zbirkama pasioniranih sakupljača kaktusa. U ovaj rod spada i vrsta puničina stolica. Iako ima nezahvalno ime, to je vrlo lijepi kaktus. Lako ćete ga prepoznati po jakim i čvrstim rebrima koji su specifični za ovaj rod, kao i vrlo rijetka cvatnja koju će doživjeti samo rijetki i vrsni znalci i ljubitelji. S globalnim zatopljenjem vrste koje nekada nisu cvjetale u našem podneblju sada cvjetaju grubim žutim cvjetovima. Pri uzgoju im je najvažnije osigurati dovoljno svjetlosti da se ne bi izdužili i izgubili svoju okruglastu formu.
Jedan od najbrojnijih rodova kaktusa je bradavičasti kaktus -Mamillaria. Potječe iz Srednje Amerike. Razlikuje se od drugih kaktusa po bradavicama - mamilama kojima im je prekriveno tijelo. Na vrhovima bradavica nalaze se bodlje, a u udubinama lijepi cvjetovi koji se otvaraju na vrhu kaktusa u obliku vjenčića. Upravo je taj raspored cvjetova karakterističan za ovaj rod. Cvjeta u raznim bojama: ružičastoj, bijeloj, žutoj, crvenoj i ljubičastoj. Ovaj rod nije prezahtjevan za uzgoj pa se preporuča početnicima.
Rebutia ima obilnu i ranu cvatnju pa će nas već krajem veljače obradovati mnoštvom cvjetova koji se otvaraju postepeno što produžava cvatnju i na tjedan dana. Formiraju brojne izdanke koji mogu prekriti cijelu posudu. Budući da spadaju u patuljaste kaktuse, česti su u sobnim zbirkama. Cvjetaju u bijelim, žutim, rozim i crvenim cvjetovima. Ne vole direktno sunce, dapače, ljeti im prija sjenoviti položaj na otvorenom. Ovi će kaktusi i tijekom zime podnijeti niže temperature od ostalih pa je i to razlog njihove velike rasprostranjenosti.
Brasilicactusi su, za razliku od prethodnih, vrlo osjetljivi. Nastanjuju Južnu Ameriku. To su loptasti kaktusi okruglastog oblika prekriveni bradavičastim rebrima. Bodlje su im mekše od prethodnih pa je i to jedan od razloga osjetljivosti. Tijekom zimskog mirovanja treba biti na oprezu s vlagom da ne zatruli. Vole pjeskovit i blago zakiseljen supstrat, sjenovito i zračno mjesto. Imaju brži rast u odnosu na ostale pa se često kaleme.
Rod Gymnocalycium je rod manjih okruglastih kaktusa. Vrlo raznolikog izgleda i široke rasprostranjenosti u Južnoj Americi. Prirodno rastu u sjeni drugih biljaka pa treba izbjegavati direktnu svjetlost pri uzgoju. Ovi mogu podnijeti kratkotrajno nižu temperaturu- čak i do nule. Cvjetovi se otvaraju samo pri punoj svjetlosti nakon uspješnog prezimljavanja na temperaturi oko 10 stupnjeva Celzija.
I posljednji, ali zato jedan od najspektakularnijih, je rod - Astrophytum. Svojim će izgledom zadiviti i znalca i običnog promatrača. Za cvatnju je potrebno dugogodišnje iskustvo i ustrajan rad. Preporučamo ga samo iskusnim i upornim uzgajivačima. Tijelo nekih od ovih kaktusa se za života izdužuje dok neki ostaju mali zauvijek. Tijelo im je posuto paperjem koje ima dvostruku ulogu - zadržavanje vlage iz zraka i zaštita od sunca.
Kako je sada vegetacija kaktusa u punom zamahu, sunčeve zrake su prejake za osjetljivo kaktusovo tijelo. Treba im pronaći polusjenovit položaj. Za zalijevanje koristite odstajalu vodu kako bi temperatura vode bila što sličnija temperaturi okoline.
Nadam se da smo vam bar malo približili čudesan svijet kaktusa. Ako se i ne odlučite na uzgoj, nadam se da ćete ubuduće drugim očima promatrati ovo specifično carstvo unutar biljnoga. Budite oprezni s uvjetima koje kaktusima pružate, a oni će vam to uzvratiti bogatom cvatnjom. I budite oprezni s njihovim bodljama jer su ubodi vrlo neugodni i bolni.Glas Istre




 


  Isprintaj Proslijedi  
Vijesti | Audio | Dom i svijet | Turizam | HIC TV | Oglasnik | Knjige | Hrvati izvan domovine | Linkovi | Marketing | O nama

Copyright 1999 - 2001 Croatian Information Centre. All rights reserved.
Included in this bulletn: Reproduction or copying of images is prohibited.
Croatian Information Centre - Service Agreements
Contact Croatian Information Centre