HIC samo najbolje iz Hrvatske
vijesti-regija

zlatnici i srebrnjaci, idealna poklon

Atena extra djevičansko maslinovo ulje

04.ožujka 2021.
UDARAC HRVATIMA U VOJVODINI
Hrvatska uputila Srbiji prosvjednu notu zbog uvođenja navodnog "bunjevačkog jezika"

Subotica



Hrvatski ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman rekao je danas da je srbijanskom ministarstvu vanjskih poslova prekjučer upućena nota zbog toga što je gradsko vijeće Subotice gradskoj skupštini uputilo prihvaćanje prijedloga kojim bi se izmijenio statut tako da bi se uz službenu upotrebu srpskog, mađarskog i hrvatskog jezika uvrstio i bunjevački jezik.

- Bunjevački govor nije jezik, on pripada novoštokavskom ikavskom dijalektu i jedan je od dijalekata hrvatskoga jezika. Također i Bunjevci u Mađarskoj su podetnička skupina i oni se služe i nazivaju svoj jezik hrvatskim, a bunjevački je jedan od dijalekata, rekao je Grlić Radman.

Grlić Radman naveo je da su u noti istaknuli kako bi takav čin doveo u pitanje postupanje Srbije u ostvarenju obveza koje se odnose na prava hrvatske nacionalne manjine.

- Također smo kazali u toj noti da MVEP smatra da pokretanje upravo takvih inicijativa ne bi pridonosilo daljnjem unapređenju i jačanju bilateralnih odnosa između dviju država, rekao je Grlić Radman.

Dodao je kako je jučer ujutro razgovarao sa srbijanskim ministrom vanjskih poslova Nikolom Selakovićem te da će mu se javiti nakon povratka s puta u Berlin.

Grlić Radman naveo je da u Vojvodini temeljem statuta svaka nacionalna manjina koja želi proglasiti svoj govor službenim mora imati 15 posto, što ovdje nije slučaj - onih koji se nacionalno deklariraju kao Bunjevci nešto je malo više od 9 posto.

- Prema tome, ovo nije u skladu sa statutom, nego je to određeni politički akt, rekao je Grlić Radman.

Ministar je rekao kako je naš veleposlanik već sinoć nazvao i rekao da će se takva inicijativa vjerojatno povući. (HRT.hr)




Novi udarac Hrvatima u Vojvodini


U Srbiji postoje snažna nastojanja da se Bunjevci prikažu kao samosvojna zajednica, koja nema hrvatske korijene. Gradonačelnik Subotice Stevan Bakić podnio je 23. veljače prijedlog da se promijeni Statut Subotice kako bi se u ravnopravnu službenu uporabu na teritoriju toga grada uveli i bunjevački jezik i pismo. Bakić je prijedlog podnio na inicijativu Nacionalnog vijeća bunjevačke nacionalne manjine, čiji su predstavnici zapravo eksponenti vladajuće Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića te nema nikakve dvojbe da su u pozadini toga postupka politički razlozi. Usvoji li taj prijedlog – koji je na dnevnom redu već u četvrtak, 4. ožujka – Skupština grada Subotice potaknut će rastakanje hrvatskoga nacionalnog bića u Vojvodini, koje je snažnim političkim pritiscima izvrgnuto više od tri desetljeća.

Tomislav Žigmanov, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini i vijećnik u subotičkoj Skupštini, ne dovodi u pitanje legitimnost inicijative, ali upozorava na njezinu nezakonitost, jer u Subotici se Bunjevcima izjasnilo 9,57 posto stanovnika (njih 13.553), a da bi se jezik neke nacionalne manjine uveo u ravnopravnu uporabu, zakon predviđa da na području lokalne samouprave mora živjeti 15 posto njezinih pripadnika. Dakle, za uvođenje tzv. bunjevačkog jezika u Subotici nedostaje gotovo 6 posto onih koji se izjašnjavaju Bunjevcima (i ne smatraju se Hrvatima).

Hrvatski veleposlanik u Beogradu Hidajet Biščević u izjavi za subotičku Hrvatsku riječ ocjenjuje kako je ta inicijativa ne samo zakonski i pravno neutemeljena nego i da u sebi nosi neželjene i negativne političke i društvene posljedice za hrvatsku manjinsku zajednicu u Srbiji. Povrh toga, suprotna je i ključnim odredbama međudržavnog Sporazuma o zaštiti nacionalnih manjina između Hrvatske i Srbije, navodi Biščević i napominje da je s cijelim slučajem upoznao nadležne institucije u Hrvatskoj.

„To smo učinili uzimajući u obzir potencijalni negativni utjecaj inicijative na uzajamne odnose naših država u ovom važnom i osjetljivom području, osobito u vrijeme kad hrvatske institucije i političko vodstvo jasno i vidljivo djeluju na unapređenju položaja srpske manjinske zajednice, kao cjeline, u samoj Hrvatskoj. Kako je ta politika počela nalaziti svoj 'odjek' i u nekim potezima srpskog vodstva, što je dovelo do rješenja nekoliko dugo otvorenih pitanja, ovakva inicijativa bila bi nesporno korak unatrag“, smatra Biščević i ističe kako je pitanje „vrlo ozbiljno i zahtijeva sinergijski nastup i Hrvatskog narodnog vijeća – kojemu je primarna zadaća da se, kao krovna institucija, brine o položaju cjeline hrvatske zajednice – i našeg diplomatsko-konzularnog djelovanja spram institucija Pokrajine i Republike Srbije, uz potporu Zagreba“.


O uvođenju „bunjevačkog jezika“ očitovao se i Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, koji se oštro protivi takvom prijedlogu. „Ne ulazeći u političke motive uzdizanja bunjevačkoga govora na razinu jezika, i to službenoga jezika na području Grada Subotice, a razvidno je da nije riječ o jezikoslovnim motivima, kao središnja znanstvena ustanova za proučavanje i njegovanje hrvatskoga jezika oštro se protivimo takvomu prijedlogu iz jezikoslovne perspektive“, navodi se u priopćenju Instituta koje potpisuje njegov ravnatelj dr. sc. Željko Jozić.

Obrazlažući da „bunjevački jezik“ ne postoji, Institut u priopćenju navodi da je to stav i najvećih srpskih jezikoslovaca 20. stoljeća, među kojima je i Miloš Okuka. „Svi relevantni suvremeni hrvatski i srpski dijalektolozi u svojim radovima i monografijama upotrebljavaju naziv bunjevački govor (u hrvatskoj literaturi i govor bačkih Hrvata). Taj govor pripada novoštokavskomu ikavskom dijalektu, koji se u suvremenoj srpskoj i hrvatskoj dijalektološkoj literaturi među ostalim naziva mlađim ikavskim (Dalibor Brozović, Pavle Ivić), zapadnohercegovačko-primorskim (Miloš Okuka) te zapadnim ili novoštokavskim ikavskim dijalektom (Josip Lisac). Ni u relevantnoj slavističkoj ni u poredbenolingvističkoj literaturi bunjevački se govor nikad ne naziva jezikom“, navodi se u priopćenju.


Tomu treba pridodati podatak da većina srpskih istraživača, poput Ivana Popovića, ishodište Bunjevaca traži u području omeđenom Neretvom i Zrmanjom, tj. u zapadnoj Hercegovini i Dalmatinskoj zagori u kojoj su govornici novoštokavskih ikavskih govora danas gotovo isključivo Hrvati. Dakle, po genetskolingvističkome kriteriju bunjevački govori pripadaju hrvatskomu jezičnom korpusu, upozoravaju iz Instituta i zaključno kažu da se bunjevački govor nigdje ne navodi pod odrednicom „bunjevački jezik“ te da „bunjevački jezik“ nema svoju ISO oznaku te se ni po jednome jezikoslovnom kriteriju ne može smatrati zasebnim jezikom.

Grad Subotica trebao bi, dakle, odbiti jezikoslovno neutemeljen prijedlog jer bi njegovim usvajanjem gradske vlasti izazvale nove prijepore, podjele i sporove te obezvrijedili stajališta struke, poručuje Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. (vecernji.hr)


 



Knjiga " Povijest podunavskih Hrvata (Bunjevaca i Šokaca " Roberta Skenderovića



Veliko je čudo da su podunavski Hrvati u Vojvodini, izloženi tijekom 150 godina prvo mađarizaciji a potom srbizaciji, uspjeli opstati i očuvati svoj identitet, smatra povjesničar Robert Skenderović, čija je knjiga Povijest podunavskih Hrvata (Bunjevaca i Šokaca) od doseljavanja do propasti Austro-Ugarske Monarhije predstavljena jučer u Subotici.

Smatram da je tajna njihova opstanka na ovim prostorima u velikoj kulturnoj i društvenoj aktivnosti koja stoljećima krasi našu zajednicu, ali i u stalnom nastojanju generacija i generacija naših intelektualaca da održe veze s ostalim Hrvatima, rekao je Skenderović na promociji knjige organiziranoj u sklopu proslave praznika hrvatske manjine u Srbiji Svetoga Josipa.

Autor je istaknuo da se njegova knjiga o povijesti ovdašnjih Hrvata može tumačiti i kao doprinos razumijevanju takozvanog bunjevačkog pitanja, odnosno pitanju pripadnosti Bunjevaca u Vojvodini.

Na temelju svojih petogodišnjih istraživanja Skenderović navodi kako je proces nijekanja hrvatskog podrijetla Bunjevaca počeo za trajanja Austro-Ugarske kako bi se oslabio njihov utjecaj i veze s matičnim narodom. Tako je i nastala podvojenost Hrvata i Bunjevaca koja na istim osnovama traje sve do danas, samo od 1918. u kontekstu srpske politike. Osim Bunjevaca, sličan je pritisak bio i na podunavske Hrvate u drugim dijelovima ugarskog Podunavlja pa su do danas ostali snažni regionalni i subetnički identiteti bunjevački, šokački, racki i dalmatinski, rekao je Skenderović publici u subotičkoj Gradskoj kući.

Ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, u čijoj je nakladi knjiga objavljena, Tomislav Žigmanov rekao je kako je riječ o jednom od njihovih najvažnijih nakladničkih pothvata.

Stajališta, istraživanja, argumenti hrvatske zajednice o našoj pripadnosti hrvatskom narodu zatomljeni u srbijanskim medijima i nepoznati ovdašnjoj javnosti. Ovo je zato važan prinos raspravi o takozvanom bunjevačkom pitanju, odnosno pripadnosti Bunjevaca u Vojvodini, naveo je Žigmanov.

U Srbiji postoje snažna nastojanja da se Bunjevci prikažu kao samosvojna zajednica, koja nema hrvatske korijene.


Prezimena Hrvata-Bunjevaca u Subotici i okolici


HIC.hr
foto:

 
Vijesti | Audio | Dom i svijet | Turizam | HIC TV | Oglasnik | Knjige | Hrvati izvan domovine | Linkovi | Marketing | O nama
Copyright 1999 - 2001 Croatian Information Centre. All rights reserved.
Included in this bulletn: Reproduction or copying of images is prohibited.
Croatian Information Centre - Service Agreements
Contact Croatian Information Centre